I nakon Bačića Bačić! Tako nekako mogao bi se sažeti cijeli ovaj cirkus oko izbora novog ravnatelja HRT-a. To što se on ne odaziva na ime Kazimir Bačić već ga zovu Robert Šveb, potpuno je nebitno, ništa se ne bi suštinski promijenilo niti da je Sabor za petog čovjeka po funkciji u ovoj državi izglasao Ivana Kujundžića ili tamo nekog Marka Markovića, koga god. Iscrpljivanje i natezanje oko toga je li novi ravnatelj u sukobu interesa bio još u statusu kandidata, jer tvrtka u njegovom suvlasništvu ima desetogodišnju koncesiju za emitiranje sportskog programa na pet kanala preko satelita, interneta i kabelskim putem, sve do 14. prosinca 2027. godine, pa time predstavlja konkurenciju HRT-u, to što je Šveb u svom životopisu „zaboravio“ navesti da je radio na HRT-u od 1994. do 2000. godine i tada paralelno osnovao privatnu tvrtku koja je surađivala s nizom komercijalnih TV kuća, to što je zaobilazio istinu na saslušanju pred Saborskim odborom za informatizaciju i medije, bilo je potpuno bespotrebno i suvišno!
Inženjer 8
Jer, za Andreja Plenkovića, odnosno za Savez Organiziranog Udruženog Razbojništva (SOUR), koji je u stvari odlučio imenovati Šveba, sve to nisu mane i prepreke već, dapače, preporuke da sljedećih pet godina vodi najutjecajniji medij u zemlji, raspolaže godišnje s više od milijardu kuna harača nametnutog pretplatnicima, te presudno utječe na izgled i sadržaj programa izborom urednika i promocijom podobnih novinara. Nakon što su vladajući unatoč žestokim napadima oporbe uspješno obranili i sačuvali da TV Bastille ne padne, gotovo istim argumentima kao i u veljači 2017. godine kada je na tu funkciju imenovan Kazimir Bačić (doduše bez ijednog glasa protiv, uz svesrdnu pomoć Mosta koji je sada napustio glasanje, a tada, dok je bio u SOUR-u, dobivši „sva jamstva“ budućeg ravnatelja, uključujući i ono o smanjenju TV pretplate, koje nikada nije provedeno u djelo, spremno digao ruku za glavnog ravnatelja koji je četiri godine kasnije završio u Remetincu), Švebovo imenovanje ima samo jednu poantu – „I nakon Kaze Kazo!“. Ostaje još samo da se vidi hoće li Robi uspjeti odraditi mandat do kraja odnosno pod kojim će okolnostima morati otići.
Zgodna koincidencija, koja pokazuje kako SOUR i dalje vodi brigu o svojim „palim anđelima“, kaže da se za žestoke saborske rasprave o imenovanju Roberta Šveba Kazimir Bačić, zet „željezne lady“ HRT-a Ksenije Urličić i nosilac impresivne imovinske kartice, nakon povratka sa službenog puta iz Remetinca za kojega je koristio neplaćeni godišnji odmor, vratio na posao! Doduše, ne kao glavni ravnatelj već na prethodno radno mjesto Inženjer 8 s kojeg je i došao na petu funkciju u državi, a upućeni kažu da je njegov koeficijent 14 što bi značilo da mu je plaća 15-16 tisuća kuna mjesečno. Neslužbeno neki novinari saznaju da je Kazimir Bačić nakon humanog preseljenja iz Remetinca na Prisavlje zatražio „službeni mobitel, automobil i posebnu sobu, onu dodatnu koju je USKOK zapečatio kad su pretraživali Ured ravnatelja“. S HRT-a također poručuju kako Kazimir Bačić sada „organizira i obavlja poslove na najvišoj razini stručnosti“.
Gospodine bivši
Tako to SOUR radi! Peti čovjek po moći u državi (premijer, predsjednik Republike, predsjednik Sabora, predsjednik Vrhovnog suda), glavni ravnatelj HRT-a, uhvaćen da nosi mito od 50 tisuća eura gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću, za života koalicijskom partneru Andreja Plenkovića, da bi za protuuslugu dobio milijunski stan u središtu Zagreba, nakon tri-četiri mjeseca istražnog zatvora, vraća se uredno na svoje staro radno mjesto gdje će, uz dobru plaćicu i još neke pogodnosti, čekati suđenje koje do pravomoćne presude neće, tko će se kladiti, trajati manje od jednog desetljeća! Barem nam tako govori sudska praksa od Sanadera, preko Vidoševića do mnogih drugih, manje važnih kooperanata SOUR-a.
Dakle, Kazimir Bačić nema nikakvog razloga za zabrinutost, baš kao ni Robert Šveb, možda se jedino prvih dana i mjeseci njihovog zajedničkog rada nekome od servilnih zaposlenika dalekovidnice omakne „gospodine glavni ravnatelju HRT-a“ umjesto „gospodine bivši glavni ravnatelju HRT-a“, ali Šveb ili Bačić, Kazo ili Robi, rekosmo, sve je to isto, jedno i jednako za SOUR. Jedino što autor mora biti na oprezu s terminologijom, jer u državi Hrvatskoj postoje i „bivši ratni zločinci“ pa ako ih pravilno ne titulirate, možete pravo na sud.
Da se briga može udariti na veselje pokazuje i fotografija objavljena u „Nacionalu“ broj 1226 od 19. listopada 2021. godine na kojoj novi predsjednik HDZ-a Grada Zagreba Mislav Herman pije kavu u centru metropole u društvu predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića dok mu slijeva dobro raspoložena sjedi Andrea Bartolić, kćer Kazimira Bačića, čiji je „suprug zagrebački odvjetnik Juraj Bartolić, čije odvjetničko društvo, između ostalog, zastupa i državnu tvrtku HEP“. Budući da Bastille nije pala, kardinala Richelieua, ovaj put u obliku dvoglave aždaje bivšeg i sadašnjeg glavnog ravnatelja, slobodno može nastaviti sa svojom dosadašnjom praksom vladanja. Naime, za razliku od Bačića, mogućnost da „organizira i obavlja poslove na najvišoj razini stručnosti“ ni nakon imenovanja Šveba za glavnog ravnatelja nije dobio HRT-ov urednik i novinar Hrvoje Zovko kojem je taj isti Bačić i drugi put dao otkaz nakon što je sudski vraćen na posao!
Čast i ugled HRT-a
Budući da su Andrej Plenković i HDZ odbili prijedlog oporbe da se povuku sve tužbe koje je protiv vlastitih novinara i urednika pokrenuo upravo Kazimir Bačić, a u kojima ih tuži, između ostalog, radi naknade štete „zbog povrede časti i ugleda HRT-a“ nastavljaju se sudski procesi u kojima državna dalekovidnica od Hrvoja Zovka, aktualnog predsjednika Hrvatskog novinarskog društva, potražuje 250 tisuća kuna plus pripadajuće kamate, od samog HND-a 200 tisuća, a od predsjednice Ogranka HND-a na HTV-u Sanje Mikleušević Pavić 50 tisuća kuna plus pripadajuće kamate, naravno opet „zbog povrede ugleda i časti HRT-a“.
Nakon što je Šveb izglasan, a SOUR potom još jednom, unatoč svim prethodnim obećanjima, odlučio nastaviti sudski progon kako svojih tako i ostalih novinara i urednika, jasno je da će bivši i sadašnji ravnatelj sada udruženim radom nastaviti započeti progon svih onih koji predstavljaju opasnost za SOUR zbog svog nekontroliranog, slobodnomislećeg poimanja novinarstva. Dvije glave i četiri ruke puno su efikasnije u eliminaciji i likvidaciji nepoćudnih od jednog čovjeka, uz to zauzetog nošenjem svežnja od 100 komada po 500 eura na ruke gradonačelniku, plus njemu pripadajuće kamate u obliku milijun kuna vrijednog zagrebačkog stana u Radićevoj 3a.
Pinocchio i magarac
I zato je izbor novog glavnog ravnatelja HRT-a uistinu bio cirkus, jer ne radi se o tome da jedan potrošeni klaun bude zamijenjen drugim, već da se jednom zauvijek sruši truli prisavski šator. A oni koji su imali priliku to učiniti, poput Milorada Pupovca i njegovog SDSS-a, čija su tri glasa bila presudna da Šveb dobije minimalno potrebnu natpolovičnu većinu od 77 glasova, sada pričaju bajke o „uvjetnoj podršci“. Koja će, ta navodno „uvjetna podrška“, trajati do „podnošenja izvještaja o programu i financijama“, dok se ne promijene „strukture koje nitko nije birao, a godinama upravljaju HRT-om na loš način“ odnosno dok se HRT ne modernizira i „ima dobar program“!? I odmah je SOUR odgovorio Pupovcu odbacivši prijedlog oporbe, za kojeg su i on i SDSS glasali, da se zaustave sudski procesi koje Kazimir Bačić u ime HRT-a, kao peti moćnik po funkciji u ovoj državi, vodi protiv novinara i medija. I tako je Pupovac ispao Pinocchio ako ne i magarac, ako je pokušao trgovati svojom podrškom Švebu ne bi li zauzvrat „oslobodio“ novinare progona, ili je barem njegova „uvjetna podrška“ trebala biti uskraćena već nakon druge točke dnevnog reda!
No nije Milorad Pupovac samo političar i dio vladajuće većine, on je i osoba koja za izdavača Srpsko narodno vijeće potpisuje Samostalni srpski tjednik „Novosti“, čiji portal ovih dana prenosi akciju HND-a i SNH-a na društvenim mrežama „HRT svima, a ne samo njima“ gdje bivši i sadašnji novinari i urednici, anonimno i imenom i prezimenom, iznose svoja osobna iskustva koja su doživjeli radeći na HRT-u. Jedna od njih, bivša novinarka Hrvatskog radija Ljubica Letinić, sažela je prisavske prljave vode u jednu jedinu rečenicu: „Otišla sam, jer me je bilo sram reći da radim na HRT-u.“
(https://www.portalnovosti.com/hrt-svima-a-ne-samo-njima)
Sasvim dovoljno za bezuvjetni otpust, ili, bolje rečeno, ispust, a ne glasove Švebu. Osim ako na ovaj način političar Pupovac izdavaču Pupovcu osigurava sredstva za financiranje njegovog tjednika u kojem uistinu pišu neki od najboljih hrvatskih novinara.
Tko je kriv?
„A dok se bruka najsramotnijeg javnog RTV servisa zapadno od Minska sad već počinje doslovno valjati ulicama, čovjek neizbježno mora postaviti pitanje – dobro, tko je za ovo kriv?, upitao se svojedobno kolega Jurica Pavičić.
Tko je kriv što je velika i važna ustanova hrvatske civilizacije u samo par godina pretvorena u gadljivu gvalju? Lako bi na ovom mjestu bilo uperiti prstom u bivše i sadašnje šefove i šefiće, sve te siniše kovačiće, kovačeviće, čakarune i bačiće, ljude koji su ili počeli ili trenutno dovršavaju proces zatiranja. Ali – to bi bila kriva adresa. Jer, kad u jednoj relativno maloj zemlji nešto tako veliko i važno toliko smrdi i truli, onda je to uvijek krivnja izvršne vlasti: bila bi čak i da HRT jest „neovisnog upravljanja“, a pogotovo kad nije. Stoga su ljudi kojima je ovakva HRT trajni, ružni madež na licu upravo ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek i premijer Andrej Plenković.
Da, kriv je, kao i uvijek kada je povreda ugleda i časti u pitanju, onaj koji je vlasnik, a on je, ne samo kada su hrvatski mediji u pitanju, SOUR. Niste vi, dragi čitatelji, naravno krivi što je netko tko se odaziva na ime Robert Šveb postao petim najmoćnijim čovjekom po funkciji u ovoj i ovakvoj državi te dobio petogodišnji mandat da određuje tko će vam ulaziti u vaš dnevni boravak putem malih ekrana i što će vam govoriti i propovijedati. Ali, budimo pošteni, iako do jučer za novog glavnog ravnatelja HRT-a niste ni čuli, niti prepoznavali njegov besprizorni lik, niti vas je interesiralo njegovo prethodno djelo, o Robertu Švebu biste morali razmišljati barem jednom mjesečno kada ponizno svojih 80 kuna stavljate u kasicu-prasicu od milijardu i nešto kuna povjerenu mu na raspolaganje! Jer, na taj način financirate vlastito gutanje laži, svakodnevnu obmanu i prevaru za koju biste, bez grižnje savjesti, bili spremni u stvarnom životu masakrirati i vlastitu ženu! I tako ste, na sveopće zadovoljstvo SOUR-a, za Šveba glasali dva puta, (ne)glasajući na izborima i novčanom uplatnicom!
Mediji i mlijeko
Nesumnjivo, glavni medijski OUR SOUR-a je HRT i zato se izbor petog čovjeka po funkciji u ovoj državi ne prepušta slučaju, čak se žrtvuju i provjereni HDZ-ovi kadrovi poput Anje Šovagović-Despot koja se svojedobno usprotivila izboru i strahovladi Kazimira Bačića te morala otići. Ni 17 ozbiljnih prijava i upozorenja HND-a i SNH-a oko stanja na HRT-u, od financijskih malverzacija preko seksualnih skandala do teških programskih promašaja i pogroma novinara i urednika, nisu bili dovoljni resornoj ministrici i premijeru da zaustave Bačića. Štoviše, SOUR je svesrdno opstruirao formiranje saborskog odbora koji bi ispitao stanje na HRT-u.
OUR Štampa također je važan čimbenik u sastavu SOUR-a, jer većina tiskanih medija u Hrvatskoj danas funkcionira na državnim jaslama, bilo da se vlasnicima protuzakonito daruje povlaštena stopa PDV-a, bilo da se dotiraju iz proračuna ministarstava organizirajući raznorazne tribine, predavanja i okrugle stolove, bilo da moćnim državnim tvrtkama rukovodstvo SOUR-a odredi koliko su plaćenih oglasa dužni namiriti OUR-u Štampa. Protuusluga su hvalospjevi mudrom rukovodstvu ili, minimalno, odsustvo bilo kakvog mišljenja i stava od čega vrvi većina tiskovina koje volimo nazivati „mainstream“ medijima. OUR Radio u sastavu SOUR-a sastoji se od dva odjela, onog iz kojeg je pobjegla Ljubica Letinić i onog za koji Miroslav Kutle tvrdi da mu je otet od kolega iz mafijaškog podzemlja i koji čini 60 posto komercijalnih stanica. Bez obzira na to, rukovodstvo SOUR-a istima i dalje dodjeljuje nove koncesije, dotira ih iz državnog proračuna kroz stavku nezavisni mediji iako uglavnom tek puštaju muziku, a njima se koliko vidimo i bogato trguje iako je njihovo vlasništvo zabilježeno tek na trgovačkom papiru!
Kako to funkcionira, i kako će funkcionirati i ubuduće, najbolje svjedoči ovaj screenshot na kojem Plenkovićeva desna ruka Tena Mišetić zajedno s Katarinom Periša Čakarun, ravnateljicom Informativnog medijskog servisa HRT-a, inače suprugom visokorangiranog funkcionara SOA-e, provjerava kadar prije nego li će premijer Andrej Plenković dati intervju HRT-u. O praksi da prije intervjua Katarina Periša Čakarun pošalje pitanja na koja će Plenković spremno odgovarati glasnogovorniku Vlade, još jednom televizijskom djetetu, Marku Miliću, pisao je svojedobno Nacional. Na razini SOUR-a Andrej Plenković ne funkcionira samo kao premijer već praktički i kao glavni urednik svih medija koji djeluju u sklopu kolektiva pa njihove glavne urednike poziva na tajne sastanke u zgradu Vlade ne bi li ih brifirao o tome kako valja pisati i izvještavati.
(https://pescanik.net/mediji-i-mlijeko/)
SOUR i Kombinat
Na taj način SOUR se gotovo izjednačio sa praksom koju u svom Kombinatu provodi Aleksandar Vučić apsolutni vladar gotovo svih medija u Srbiji, na čelu s državnom televizijom RTS, privatnim Pinkom i armijom tabloida čija je jedina svrha i namjena prekomjerno granatiranje Vučićevih „neprijatelja“.
I SOUR i Kombinat imaju isti cilj i zadatak:
Danas ne mora biti cenzure, jer je sve u vlasti autocenzure, cenzure u biti samog autora, kojom se, logično, potire samo autorstvo. To je ta epohalna razlika. Nekada je postojao autor. Kad govorimo o autocenzuri, mi ne govorimo tek o o onom svesnom odustajanju autora od tema i formi, koje bi mu mogle doneti nevolje, nego, pre svega, govorimo o pounutrašnjenim mehanizmima sistemske cenzure koji u podsvesti autora već sprečavaju svaki dotok slobodne asocijacije u svest. Autor, naime, više ne misli.
(https://www.danas.rs/kolumna/zlatko-pakovic/od-kriticnosti-do-sentimentalizma/)
Moj Bože, koliko demagogije sustavno poredane u artiljerijske salve, koliko pokradenih misli iza kojih ne stoji ništa osim mržnje, sujete, vlasti, i koliko pokvarenosti treba da se izlije pred naše noge… Kažu da je Porfirije prije nego što je postao patrijarh volio citirati Johnnya Štulića, baš kao što je Zoran Milanović prije nego li je postao svjetovni patrijarh Pantovčaka recitirao EKV. A onda su nakon pjesme obojica krenuli odlikovati svaki svoje ratne zločince.
Tako je to u SOUR-u i Kombinatu, kad mrtvi fazani lete, a ni jedan ne pada.
(https://www.youtube.com/watch?v=yr-KH4ks-no&t=347s)
