Drastičnije nego bilo kada u svojoj povijesti, čovječanstvo se nalazi na raskršću. Jedan put vodi u očaj i potpuno beznađe. Drugi do potpunog izumiranja. Pomolimo se da nađemo mudrosti za ispravan odabir.
Nije ovo pravorijek nekog, nakon tri milenija uskrslog novovjekog Salomona, „djeteta mira“ odnosno mirotvorca u prijevodu sa starohebrejskog, nije to ni aktualno filozofsko, sociološko ili politološko promišljanje sve izvjesnijeg mogućeg početka nuklearnog rata. Ovo su tek riječi jedne holivudske crne ovce, Woodya Allena, iz njegovog eseja „Moj govor maturantima“ iz daleke i daleko sretnije 1979. godine. Satiričar koji je satirao ideju kako u životu uvijek postoje dobri izbori, najbolje je sažeo točku u kojoj se svijet trenutno nalazi, a ona je poslužila kao šlagvort još jednom Amerikancu izvan matrice, profesoru emeritusu MIT-a, Noamu Chomskom, koji u svom nedavnom intervjuu naslovljenom „Kako spriječiti Treći svjetski rat“ kaže:
U pogledu Ukrajine postoje dvije opcije. Jedna je dogovorna nagodba, koja će Putinu ponuditi odstupnicu, i svi aspekti te nagodbe su ružni. Je li ona moguća? To ne znamo, da bismo to znali, moramo pokušati, ali mi tako nešto uporno odbijamo. Druga opcija je da Putinu i uskom krugu ljudi oko njega izričito i jasno kažemo kako nemaju gdje pobjeći i da će završiti na sudu za ratne zločine ma što činili. To je artikulirao Boris Johnson: Bez obzira što vi učinili, sankcije će se nastaviti. Što to znači? To znači samo naprijed, zbrisati Ukrajinu i ostvariti sve pretpostavke za konačni obračun. To su te dvije opcije, a mi biramo drugu, hvalimo se herojstvom i uporno nastavljamo boriti se protiv Rusije do posljednjeg Ukrajinca.
(https://www.currentaffairs.org/2022/04/noam-chomsky-on-how-to-prevent-world-war-iii)
Do posljednjeg Ukrajinca
Nije trebalo dugo jastrebovima koji su se prepoznali u riječima, unatoč 94. godini, nesalomljivog, antiratnog intelektualca koji je svoj politički angažman započeo protiveći se Vijetnamskom ratu, da počnu prekomjerno granatiranje nazivajući ga širiteljem laži Kremlja, ne samo „dezinformiranim djedom koji izbacuje laži o Ukrajini“ već, ni manje, ni više, „čovjekom koji je proveo desetljeća trgujući lošom vjerom u obrani svakog ubojice tiranina, od Pola Pota do Miloševića“. Pri tom su grlom u jagode nasjeli na podmetnuti im mamac, jer je Chomsky ocjenu o posredovanom, proxy ratu koji SAD vodi protiv Putina „do posljednjeg Ukrajinca“ posudio od nekadašnjeg pripadnika američke administracije.
No, bilo kako bilo, progon i pogrom uglednih intelektualaca poput Chomskog, čiji je otac inače rođen u današnjoj Ukrajini, dok mu je majka iz Bjelorusije, kao i novinara koji propitkuju stvarno stanje, uzroke i posljedice rata u Ukrajini, nesmiljeno se nastavlja u Americi. Štoviše, mogli bismo reći, samo se po diskretnijim metodama i zaštitnim rukavicama razlikuje od onog što se događa u Rusiji u kojoj je zakonski zabranjen rad svim režimu i ratu, to jest „specijalnoj vojnoj operaciji“, nesklonim novinarima kojima prijeti i do 15 godina zatvora ako se ogluše o službenu vojnu istinu.
Cenzura
No suština i krajnji cilj kako Putinove tako i Bidenove kontrole medija može se svesti na jednu te istu riječ: cenzura. „Cenzura je posljednje sredstvo očajnih i nepopularnih režima. Ona tješi moćne pričom koju žele čuti, a koju im serviraju dvorjani u medijima, vladinim agencijama, trustovima mozgova i akademskim krugovima, reći će jedan od onih koji se našao na istoj strani i postao meta poput Chomskog, Chris Hedges.
A kada Hedgesu kao jednom od najboljih američkih novinara u novijoj povijesti, dobitniku Pulitzera, dugogodišnjem šefu ureda i dopisniku „New York Timesa“, ekspertu za Bliski istok, čovjeku koji je s prve crte pratio sve ratove i sukobe, od Argentine i Falklanda preko Centralne Amerike i Balkana, do Iraka i Kuvajta, s YouTubea izbrišu posljednjih šest godina intervjua koje je u emisiji On Contact vodio s intelektualnom, književnom i novinarskom elitom, samo zato što je to bilo objavljeno na Russia Today America, onda možemo pretpostaviti što se događa onim manje uglednim i poznatim imenima. By the Way, Hedges je javno osudio na RT America rusku invaziju na Ukrajinu, ali zbog tog čina nitko mu nije zaprijetio otkazom, kao što je to uslijedilo nakon njegovih istupa u „NYT“ kada se radilo o agresivnim i prljavim ratovima koje je Bijela kuća vodila diljem planeta.
Give War a Chance
Smije li se uopće danas na Zapadu, koji se hvali svojom demokratičnošću i medijskim slobodama u usporedbi s ruskom autokracijom, slobodno govoriti, promišljati i javno iznositi sve relevantne činjenice o uzrocima i posljedicama svega onoga što se događa u Ukrajini i mogućoj (su)krivnji za izbijanje nuklearnog rata, bez optužbi za širenje kremaljskih laži i proputinovske propagande?
Jedan od onih odbačenih na marginu zato što misli svojom glavom, Matt Taibbi, koji je dio svoje bogate profesionalne novinarske karijere proveo kao dopisnik iz Moskve, na taibbi.substack.com objavio je tekst ironičnog naslova „Dajte priliku ratu“ u kojem citira Roberta Kagana, neokonzervativnog pisca i supruga Victorije Nuland, Bidenove državne podtajnice za politička pitanja. Dotični gospodin u tekstu „Cijena hegemonije“ objavljenom u „Foreign Affairs“ kaže da „iako je opsceno okrivljavati SAD za Putinov nehumani napad na Ukrajinu, insistiranje kako invazija ničim nije bila izazvana, zabluda je“! „Da sam ja napisao ovaj uvod, ljudi bi me osudili kao Putinovu konkubinu, duhovit kao uvijek je u svojim komentarima Matt Taibbi.
Dr. Strangelove
Bez obzira na to što priznaje kako su „ruske odluke bile odgovor na širenje posthladnoratovske hegemonije SAD i njihovih saveznika u Europi“, Kagan, umjesto da radi na dobrobit Amerikanaca, nastavlja, kaže Taibbi , „izravno raspravljati s dr. Strangeloveom! Dakle, iako je ruska invazija bila predvidljiva posljedica odluke o proširenju američkog hegemonijskog dosega širenjem NATO pakta, sada kada smo na rubu Trećeg svjetskog rata, preostaje samo jedna opcija: Potpuna predanost, Total Commitment!
Bolje je za Sjedinjene Države riskirati sukob sa zaraćenim silama kada su one u ranoj fazi ambicije i širenja, a ne nakon što su već konsolidirali značajne dobitke. Rusija možda posjeduje zastrašujući nuklearni arsenal, ali rizik da ga Moskva koristi nije sada veći nego što bi bio 2008. ili 2014. da je Zapad tada intervenirao. I oduvijek je bila izuzetno mala…, obrazložit će završni račun hegemonije Kagan.
Dodamo li tome riječi bivšeg zapovjednika NATO-a koji kaže, prenosi Radio Slobodna Europa, „da strahovi Zapada od nuklearnog rata sprečavaju pravi odgovor Putinu“, jasno je da Moskva nije jedina koja ima na umu mogućnost pritiska na dugme koje bi pokrenulo nuklearni rat. I zato je na djelu, osim klasičnog propagandnog rata koji prati svaki oružani sukob, i onaj čišćenja medijskog prostora od „Putinovih konkubina“ – Chomskog, Hedgesa, Taibbija…
Google zabranjuje
Da je Taibbi bio u pravu govoreći o uspostavi „američke zone zabranjenog intelektualnog letenja“, ne svjedoče samo sve učestaliji napadi na Chomskog zbog njegovih stavova, iako je već ranije ruske akcije opisao kao neosporno „veliki ratni zločin koji se svrstava uz američku invaziju na Irak i ranije invaziju Hitlera i Staljina na Poljsku u rujnu 1939.“, već i najnovije upozorenje koji je Google poslao diljem svijeta obavještavajući medije, blogere i kreatore sadržaja da više neće tolerirati „određena mišljenja kada je u pitanju ruska invazija na Ukrajinu“! Sličnu poruku nedavno je poslao i YouTube: „Naše smjernice zabranjuju poricanje, minimiziranje ili banaliziranje dobro dokumentiranih nasilnih događaja. Sada uklanjamo sadržaje o ruskoj invaziji na Ukrajinu koji krše ovu politiku“. Na temelju takve odluke „anonimnog nekog“ YouTube je već trajno zabranio više od tisuću kanala i 15 tisuća videa!
Također, Google AdSense je poslao poruku bezbrojnim izdavačima koji se financiraju od pretplate ili priloga koje im izravno uplaćuju čitatelji da će im, „zbog rata u Ukrajini pauzirati unovčavanje sadržaja koji iskorištava, odbacuje ili odobrava rat“, a taj sadržaj „uključuje ali nije ograničen na tvrdnje koje impliciraju da su žrtve odgovorne za vlastitu tragediju ili slične slučajeve okrivljavanja žrtava, kao što su tvrdnje da Ukrajina čini genocid ili namjerno napada svoje građane.“
Svodnici rata
Što to u praksi znači? Da o tome tko je žrtva medijima propisuje i određuje netko iz političkog establišmenta, možda Bidenova državna podtajnica Victoria Nuland, koja sasvim sigurno dijeli neokonzervativne političke stavove svog supruga Roberta Kagana koji žali što Zapad nije reagirao još 2008. i 2014. pa bi to trebao svakako 2022. čak ako to uključuje i nuklearni, Treći svjetski rat! U svakom slučaju pravila određuje i propisuje netko iz kruga „svodnika rata“, kako ih zbirno imenuje Chris Hedges.
(https://scheerpost.com/2022/04/11/hedges-the-pimps-of-war/)
To znači da Google i tehnološki monopoli mogu po svom ćejfu odlučiti da se intelektualni div poput Chomskog na temelju lažnih optužbi marginalizira i potpuno eliminira iz javnog prostora! Da je sloboda govora koja je dobila Prvi amandman u američkom Ustavu suspendirana svima onima koji se po odluci „nepoznatih nekih“ nalaze na suprotnoj strani američkih državnih interesa čak kad ti interesi uključuju i provociranje nuklearnog rata i potencijalno uništenje čovječanstva. Da počinje nova era službene cenzure koja u Americi nije viđena još od protukomunističke histerije i razdoblja makartizma. Da Zapad uspostavlja potpunu „zonu zabranjenog intelektualnog letenja“ u kojoj se više neće tolerirati odstupanje od ortodoksije. U kojoj svaki on line diskurs postaje besmislen jer je jednouman i piše ga ista ruka.
Proruski suspektni
To se, naravno, ne odnosi na korporativne medije koji će poslužiti kao smokvin list lažne demokracije, poput „The New York Timesa“ koji nezavisnog, antiratnog novinara Bena Nortona optužuje i razapinje zbog „širenja teorija zavjere“ da je američka vlada bila umiješana u državni udar u Ukrajini 2014. godine. Kriminalizirajući Nortona za prenošenje ruskih dezinformacija nekad ugledni Times u stvari kriminalizira samog sebe jer je svojedobno na sličan način izvještavao o državnom udaru u Ukrajini iz 2014!?
Ili, još jedan bivši ugledni i ogledni primjer novinarskih sloboda, The Washington Post, koji sada u vlasništvu drugog najbogatijeg čovjeka na svijetu, Jeffa Bezosa, koristi svoje udarne i unosno plaćene novinarske pesnice i kolumnistice ne bi li otkrio identitet aktivistice na TikToku, koja nije javna osoba, samo zato što više ne zastupa, po njihovom mišljenju, ideološki ispravne stavove pa je samim time proruski suspektna!
Big Tech monopol
Posljednji američki slobodni intelektualni koridor zauzela je grupa bivših dužnosnika obavještajnih službi koja je objavila zajednički potpisano pismo u kojem upozorava da bi neriješeni zakonodavni pokušaji ograničavanja ili razbijanja moći Big Tech monopola – Facebooka, Googlea i Amazona – ugrozili nacionalnu sigurnost jer, tvrde, njihova centralizirana moć cenzure ključna je za napredak američke vanjske politike. Većina ovog pisma posvećena je stalnom pozivanju na ozbiljnu prijetnju koju navodno Rusija predstavlja za SAD, što je ilustrirano invazijom na Ukrajinu i opetovano ukazuje na opasnost od Putina i Kremlja kako bi se opravdala potreba za očuvanjem moći Big Techa i njegov maksimalistički oblik, jer bi svaki pokušaj ograničavanja tog monopola potkopao američku borbu protiv Moskve.
Još jedan marginalizirani Pulitzerovac koji prenosi ovu informaciju putem greenwald@substack.com, Glenn Greenwald, napominje da, iako je jedna od njihovih središnjih tvrdnji da je „moć monopola Big Techa, to jest cenzura, nužna za borbu protiv „stranih dezinformacija“, nekolicina od tih dužnosnika i sami su vodeći agenti za dezinformacije (bivši Obamin direktor Nacionalne obavještajne službe James Clapper, bivši Obamin direktor CIA-e Michael Morell, bivši Obamin šef CIA-e/Pentagona Leon Panetta).“
Rat je reket
Svi oni koji se bore protiv cenzure, a koji su se sami našli pod udarom te iste institucionalne, državne cenzure, ponavljaju kako objasniti ne znači opravdati zločinački napad Moskve. Njihovi intelektualni kapaciteti našli su se na putu onima koji znaju da je „rat reket“, američkih korporacija za proizvodnju i trgovinu oružjem koju su već stale ispred korita. Prije nego li rat završi, mnogi Ukrajinci i Rusi će umrijeti dok će Raytheon, Lockheed Martin i Northrop Grumman debelo napuniti svoje džepove. No za američke proizvođače oružja neće najveća korist od rata u Ukrajini biti trenutna prodaja oružja, koliko god ona velika bila, već sada izvjesna promjena narativa o potrošnji. Čak i prije rata Pentagon je trebao dobiti najmanje 7,3 bilijuna dolara u sljedećem desetljeću, a sada će ta brojka još vrtoglavije rasti.
Već sada je Bidenova administracija navela Ukrajinu kao jedan od glavnih razloga za prijedlog rekordnog proračuna za nacionalnu sigurnost od 813 milijardi dolara u 2023. godini. Unatoč tome što je time za više od 100 milijardi premašen top iznos na vrhuncu Hladnog rata, u Kongresu je već pokrenuta inicijativa kojom bi se on već sada povisio za dodatnih 100 milijardi dolara!
Ruski rulet
Rudnik zlata Pentagona ulog je ruskog ruleta u Ukrajini zbog kojeg su neki spremni prosvirati glavu čovječanstvu nuklearnim sukobom i Trećim svjetskim ratom, jer takva prijetnja opravdava zastrašujuće vojne troškove i puni džepove trgovaca oružjem na obje strane. No takvo kockanje s opstankom čovječanstva trebalo bi biti etički neprihvatljivo iz bilo koje perspektive i za bilo koju političku ideologiju. Oružje koje može zatrijeti život na Zemlji kakav poznajemo ne smije biti bilo čije vlasništvo, države, grupe ljudi ili pojedinaca. Zato su nam u javnom prostoru potrebni glasovi razuma, zato nam je potrebna istina, a ne cenzura čiji je jedini rezultat nestvarni, nepostojeći svijet izmišljotina.
Stoga se vratimo na dilemu Woodyu Allanu, jer samo je jedan put ispravan. Onaj na kojem nećemo sresti dr. Strangelova.
