Na kraju će Amerikanci i Rusi morati sjesti jer oni vode posredni rat preko ukrajinske grbače, poručio je iz Makarske predsjednik Zoran Milanović izmaknuvši se Krimskoj platformi i zagrebačkim rukoljubima premijera Andreja Plenkovića „jednoj od najmoćnijih političarki svijeta“, kako su je s poniznim strahopoštovanjem predstavili ovdašnji državni mediji, predsjednici Zastupničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi. Milanović je još jednom potvrdio svoje protivljenje obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj, jer „borbena obuka je svrstavanje i de facto sudjelovanje u ratu“, dok je Plenković već ranije širom otvorio Ukrajincima vrata hrvatskih vojarni, ispunivši praktički sve što mu je Washington naložio kao svom poslušnom đačiću.
Štoviše, drugog dana zagrebačkog summita Plenkoviće se šepurio kao netko tko je svijetu zaista važan parafrazirajući Georgea Busha jr. nakon 9/11, “ili si s nama ili si terorist: „Ne biti uz Ukrajinu znači biti uz Kremlj i s njegovim ortacima, biti protiv svih demokratskih načela.“
Stand up komičari
Zašto je hrvatskoj javnosti putem mainstream medija i njihovih „analitičara“ Zoran Milanović prokazan kao proruska izdajica, a Andrej Plenković ukazan kao prozapadna bujica? Smrt Rusiji, smrt Milanoviću, slava Ukrajini, slava Plenkoviću! To što nitko nije želio čuti, a kamo li promisliti, o čemu to govori Milanović svakako je njegova osobna zasluga. Stigla ga je stigma neozbiljnog laprdala, stand up komičara koji publiku nasmijava vicevima o propalici Banetu, basnama o plamenim jazavcima i pjesmicama o mami lekarki: „Bio tata Taranta, bila majka Kukunka…“
Ta lakomislenost da u svakoj prigodi viče „to je vuk, to je vuk“ dobila je svoj poznati epilog – kada se vuk uistinu ukazao, više mu nitko nije vjerovao. Bumerang ironije napravio je puni krug, pa ako je Zelenski od komičara postao predsjednik, vice versa, Milanović je predsjedničku lentu zamijenio kapom dvorske lude. Pohvala ludosti Milanovićevog dosad protraćenog mandata na tračeve i rehabilitaciju „naših“ stvarnih i suspektnih ratnih zločinaca ovog puta ipak zaslužuje pažnju zbog činjenice da gotovo nitko relevantan u Hrvatskoj nije izrijekom spomenuo proxy rat koji se vodi u Ukrajini.
Dobri Amerikanac
Tema posredničkog rata bitnija je i od samog Milanovića, pogotovo kada se propagandna mašinerija koja negira njegovo postojanje služi ne samo netočnim činjenicama već i očitim glupostima u svojim analizama na koje urednici i novinari ne reagiraju čak ni na N1 televiziji, koja se sve manje razlikuje po pristupu temi i stilu od vladajućima uvijek servilnog HTV-a. Tako nas vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić uvjerava kako se ne radi o posredničkom ratu, jer na ukrajinskim bojišnicama nema američkih vojnika, a da ga Nina Kljenak uljudno ne upita ne bi li se u slučaju izravnog angažmana američkih i NATO-a snaga na ukrajinskom teritoriju, radilo o otvorenom a ne posredovanom ratu s Rusijom i Putinom!?
I nitko da postavi pravo pitanje – tko financira Kijev svo ovo vrijeme od 24. veljače kada je počeo rat? Nije tajna da je do sada Bijela kuća u njega uložila šezdesetak milijardi dolara te da, baš kao i Zapad, svojim i oružjem saveznica, čak i onim iz sovjetskog doba, opskrbljuje Ukrajinsku vojsku koju obučava za ratovanje po NATO standardima. Zna se da uspjeha Ukrajinaca na bojišnici ne bi bilo bez američkih obavještajnih podataka, kao i da se sva komunikacija odvija putem Starlink satelitske mreže Elona Muska. A najbogatiji čovjek na svijetu bio je „dobar Amerikanac“ sve do onog trenutka dok nije spomenuo troškove od 80 milijuna dolara svoje SpaceX kompanije, te sugerirao mirovni plan za okončanje sukoba, nakon čega je Bidenova administracija, izvještava Bloomberg, počela razmišljati da zbog „ruskih prijateljskih stavova“ Musku iz razloga nacionalne sigurnosti zabrani kupovinu Twittera Inc!
Vježbanje nuklearnog rata
A što se tiče američkih trupa na terenu, one nisu u Ukrajini, ali su upravo uoči summita u Zagrebu, mediji javili da je Bijela kuća rasporedila još pet tisuća vojnika elitne 101. zračnodesantne jedinice u Rumunjskoj, četiri milje od granice s Ukrajinom, koji su se tako pridružili europskim snagama od sto tisuća američkih vojnika. Sve to se događa za dvotjedne godišnje američke vježbe „Steadeast Noon“ sa zračnim snagama ne-nuklearnih europskih NATO država čiji je jedini cilj obuka za vođenje taktičkog nuklearnog rata protiv Rusije.
Brigadni general John Lubas rekao je da su njegove trupe u potpunosti raspoređene i da se spremne za borbu protiv ruskih vojnika u Ukrajini: „Ovo nije trenažni, ovo je za nas borbeni raspored. Razumijemo da moramo biti spremni za borbu večeras.“
Prisjetimo li se da je Bijela kuća dosljedno odbijala svaki zahtjev Zelenskog za uspostavljanjem „no fly zone“, jer bi to značilo izravno uključivanje NATO snaga i početak Trećeg svjetskog, nuklearnog rata, zaključak je jednostavan. Onaj tko izdašno financira rat, onaj tko osposobljava vojsku, onaj tko je oprema oružjem i streljivom, onaj tko je navodi obavještajnim podacima, onaj tko joj omogućuje Internet komunikaciju, onaj čija propagandna mašinerija svesrdno ideologizira i idealizira taj rat kao pravedan i ničim izazvan, onaj koji naposljetku odlučuje o tome kako će se rat voditi jer u njega ulaže sve te resurse, a koristi tuđe ljudstvo na terenu kao svoju vojsku, taj isti vodi posrednički rat sa svojim glavnim globalnim neprijateljem.
Dakle, u konačnici o (nuklearnom) ratu ili miru odlučivat će Amerikanci i Rusi, a ne Zelenski ili Stoltenberg.
Matematika rata
Čak i apologeti eskalacije ratnih prijetnji, poput Matthewa Yglesiasa, u rijetkim trenucima iskrenosti priznat će:
Sjedinjene Države troše dosta vojne opreme u ratu, ali se ona koristi u svrhu uništavanja ruske vojne opreme. Budući da smo već bili potpuno predani antiruskom vojnom savezu, ovo je zapravo jako dobar posao za nas. Uglavnom, NATO oprema + ukrajinski životi se razmjenjuju za rusku opremu + ruski životi, što omogućuje da NATO ide naprijed. To je dvostruko točno jer je NATO puno bogatiji od Rusije, pa pobjeđujemo u dugotrajnoj igri „neka svatko ispali svoje oružje i što brže napravi novo“. Ono što to čini istinitim je da materijal NATO ubija ruske vojnike dok ruski materijal ubija ukrajinske vojnike. To ide u našu korist.
(https://www.slowboring.com/p/joe-biden-is-not-the-impediment-to)
I zašto bi onda bilo čiji stav da se u Ukrajini vodi proxy rat morao značiti da je netko terorist odnosno putinist, zakleti neprijatelj demokracije i zagovaratelj ruske agresije? Pogotovo danas, u trenutku kada, reći će Chris Hedges, „klizimo, kao što smo učinili u Vijetnamu, od savjetovanja, naoružavanja, financiranja i podrške, u borbu“.
Sjećamo li se kako je to završilo?
Ničim izazvani rat
Drugi narativ koji nameće propagandna mašinerija, a čije neprihvaćanje znači anatemu rusofilstva, je mantra koja se neprestano ponavlja o „ničim izazvanom ratu“. Jedini razlog zašto čujemo riječ „ničim izazvan“ svaki put kad netko spomene rusku invaziju na Ukrajinu u glavnim medijima taj je što je ona apsolutno bila isprovocirana, tvrdi profesor emeritus MIT-a, jezikoslovac Noam Chomsky, pribijen zbog toga na stup srama kao putinist, vjerojatno najstariji:
U ovom trenutku, ako ste cijenjeni pisac i želite pisati o ruskoj invaziji na Ukrajinu, morate je nazvati „ničim izazvanom ruskom invazijom“. To je jedna jako interesantna fraza koja se nikada prije nije upotrebljavala. Osvrnete li se unatrag, na američki napad na Irak koji uistinu nije bio isprovociran nečim što je stvarno postojalo, to se nikad nije nazivalo „ničim izazvanom američkom invazijom“. Zapravo, ne znam je li taj izraz ikad korišten, ako jest, bio je vrlo marginalan. Sada ga potražite na Googleu i pojavit će se stotine tisuća jedinica. Svaki tekst koji izađe mora govoriti o ničim izazvanoj invaziji na Ukrajinu. A zašto se tako mora nazivati? Jer svi savršeno dobro znaju da je isprovocirana!
(https://www.youtube.com/watch?v=Z9Uhj_WJvU0)
Crvena linija
No, nije Chomsky jedini, podugačka je lista američkih znanstvenika, diplomata i političara koji su godinama i desetljećima prije agresije 24. veljače 2022. upozoravali što će se dogoditi nastavi li se visokorizična i provokativna politika Washingtona prema Rusiji, od Henrya Kissingera do aktualnog direktora CIA-e Williama Burnsa. Pat Buchanan još je 1999. godine rekao da je Amerika „premještanjem NATO-a na prednji trijem Rusije, zakazala sukob u 21. stoljeću“. John Mearsheimer 2015. govori da „Zapad vodi Ukrajinu ka uništenju“, pa čak i desničari poput Roberta Gatesa, Bushovog ministra obrane, upozoravaju da je bezobzirno i ludo pozvati Ukrajinu u NATO znajući da to ruski lideri neće prihvatiti.
Thank you @OiseauDeGuerre!
This is Pat Buchanan, in his 1999 book A Republic, Not an Empire: “By moving NATO onto Russia’s front porch, we have scheduled a twenty-first-century confrontation.”https://t.co/kmoFcLt23V pic.twitter.com/985q6OBeNr
— Arnaud Bertrand (@RnaudBertrand) March 2, 2022
(https://twitter.com/RnaudBertrand/status/1498838459821166592?s=20&t=I45c0tgzQzDHd0_3UyZEdw)
Nije u redu da odrasle osobe kažu da je invazija na Ukrajinu bila „neisprovocirana“, piše Caitlin Johnstone:
Zašto se carstvo odlučilo za provokaciju umjesto mira? Kongresmen Adam Schiff dao je prilično dobar odgovor na to pitanje u siječnju 2020. dok se utire put u rat „kako bismo se mogli boriti protiv Rusije tamo, a ne moramo se boriti protiv Rusije ovdje.“ Ako se odreknete infantilne ideje da američko carstvo pomaže svom dobrom prijatelju Ukrajini jer voli ukrajinski narod i želi da ima slobodu i demokraciju, nije teško vidjeti da su SAD pokrenule prikladan proxy rat jer je bilo u njihovom geostrateškom interesu da to učine, zato da njihovi životi i imovina ne bi bili bačeni na otpad.
(https://caitlinjohnstone.substack.com/p/its-not-okay-for-grown-adults-to-2cf)
Nuklearna ucjena
Dodajmo tome još Jeffreya D. Sachsa, uglednog profesora s Columbia University i ekonomskog savjetnika Poljske, Gorbačova i Jeljcina nakon rušenja Berlinskog zida koji govori o unipolarnoj dominaciji koju SAD još od tada nastoje nametnuti cijelom svijetu, iako čine svega 4,2 posto ukupne populacije. Profesor Sachs upozorava da se ista taktika primijenjena na Ukrajinu koristi i u nastupanju prema Kini i Tajvanu, pa se samo možemo upitati zašto se upravo uoči summita u Zagrebu fraza „ničim izazvana agresija“ počela učestalo primjenjivati u našoj javnoj komunikaciji. Iako je upravo Nancy Pelosi svojim nedavnim posjetom Tajvanu usred ukrajinskog rata, unatoč upozorenjima, štoviše molbama Kine Amerikancima da to ne čine, isprovocirala još jedno moguće ratno žarište izazvavši bijes i vojne manevre Kine.
Jesu li i Chomsky, Buchanan, Kissinger, Sachs i ostali prijateljski nastrojeni prema Putinu, baš kao i Musk, pa ih valja anatemizirati u javnosti kao „ruske prijatelje“? Ili su naprosto svojim stavovima remetilački faktor ratničkim planovima Bidenove administracije?
(https://consortiumnews.com/2022/08/24/the-western-narrative-on-russia-china/)
Treći, možda i najopasniji narativ iz te propagandne mašinerije, koji se sada širi i hrvatskim medijima, jeste ta luđačka teza da ne treba popustiti pred „Putinovom nuklearnom ucjenom“ odnosno da eskalacija sukoba, pa makar on bio i nuklearni, znači veću sigurnost od pregovora i politike popuštanja! Jer, čitamo to ovih dana, zamijenimo li oružje diplomacijom, sutra će se netko drugi tko ima atomsku bombu sjetiti svoja teritorijalna osvajanja legalizirati prijeteći njezinom upotrebom! Pa, eto i Pakistan ima nuklearnu bombu, kažu ti isti, što je naravno istina. Ali, koga bi to svojim nuklearnim oružjem teritorijalno mogao ucjenjivati Pakistan? Indiju i Kinu koje imaju još više nuklearnih bombi od njih? Od susjeda ostaju još Iran i Afganistan, no među njima nisu zabilježeni ni konvencionalni oružani sukobi oko teritorija, pa zašto bi onda netko prijetio nuklearnim udarom?
Ruski rulet
U stvari, postoji jedna država koja ima nuklearno oružje i koja ga uistinu koristi da legalizira svoja teritorijalna osvajanja, koja okupira i provodi aparthejd, koja krši međunarodno pravo i sve rezolucije UN-a, pa je dakle već odavno srušila međunarodni pravni poredak kojeg su sada puna usta Andreja Plenkovića i njegovih trabanata. I kojoj nitko nije sudio za ratne zločine, čak i onda kada su njezine snage početkom ove godine brutalno likvidirale američku državljanku i uglednu novinarku, Shireen Abu Akleh. Zove se Izrael i sve što čini može činiti jer je pod potpunom i bezrezervnom zaštitom svih administracija Bijele kuće.
Koristeći se takvim argumentima i zazivajući, zajedno sa Zelenskim, preventivni nuklearni udar Amerike i NATO-a protiv Putina i Rusije, ti isti koji nas umjesto diplomacije nagovaraju da opet napunimo kolt, zavrtimo bubanj, prislonimo cijev na sljepoočnicu i zaigramo još jedan krug ruskog ruleta, možda to čine jer zaista nemaju mozga pa i nemaju što izgubiti. Pardon, prosuti.
Tko sabotira
Četvrti narativ gluposti i laži je onaj o dobrobiti prekida energetskih veza s Rusijom, pogotovo nakon što je Sjeverni tok 2 sabotažom trajno onesposobljen (istraga Zapada o počiniocima tog terorističkog čina 26. rujna u moru između Njemačke, Švedske, Poljske i Danske još nije objelodanjena), baš kao što je to američki predsjednik Biden javno i i davno obećao kao svoj strateški cilj. Diane Johnstone smatra da je sabotaža Sjevernog toka 2 najavila da se rat u Ukrajini može samo intenzivirati tako da mu se ne nazire kraj odnosno da se spriječiti svaka mogućnost otvaranje mirovnog pregovaračkog procesa:
Imperijalistički ratovi vode se za osvajanje zemalja, naroda, teritorija. Gangsterski ratovi se vode kako bi se uklonili konkurenti. U gangsterskim ratovima izdajete opskurno upozorenje, zatim razbijete prozore ili spalite mjesto. Nevjerojatnom slučajnošću Joe Biden jednostavno izgleda kao mafijaški boss, govori kao mafijaški boss, ima malo zakrivljeni poluosmijeh kao mafijaški boss.
(https://consortiumnews.com/2022/09/28/diana-johnstone-omerta-in-the-gangster-war/)
Cijena plina? Sitnica!
I tako, dok se Plenković hvali LNG terminalom na Krku čije ćemo kapacitete povećati na 6,1 milijardu prostornih metara plina, iako su potrebe Hrvatske tek 2,8 milijardi kubika, što će pokazati našu velikodušnost i servilnost, prije svega prema Orbanovoj Mađarskoj, koja je još uvijek bliža Putinu nego Bruxellesu, francuski predsjednik Emmanuel Macron, njemački vicekancelar Robert Habeck i drugi europski čelnici već se žale da američki ukapljeni plin koji treba stići na europske terminale ima čak četiri puta veću cijenu od one na američkom tržištu! „Riskiramo masovnu deindustrijalizaciju europskog kontinenta, rekao je nedavno belgijski premijer Alexander De Croo za Financial Times, dok u istoj novini katarski ministar energetike Saad al-Kabbi poručuje da će Europa bez ruskog plina biti na neodređeno vrijeme osuđena na ekonomski pad i sveopću patnju.
Zašto, pokušava odgovoriti Patric Lawrence, dugogodišnji dopisnik iz inozemstva International Herald Tribunea, esejist i pisac, u tekstu „Samouništenje Europe“:
To je priča o tome kako se Europa grčevito klanja američkim diktatima od desetljeća Hladnog rata, čak i kada to nanosi štetu Kontinentu. U posljednje vrijeme, to je priča o katastrofalnom danku koji kampanja koju SAD vodi protiv Rusije preko svojih posrednika u Ukrajini uzima europskom društvu i gospodarstvu. I sada se moramo zapitati, završava li priča koja je davno započela potpunim uništenjem Europe kao neovisnog pola moći s vlastitim glasom i – jednako važno, po mom mišljenju – Europe kao ideje i ideala. Razmislite o ovome sljedeći put kada Bidenova administracija bude lupala o svetosti ukrajinskog suvereniteta.
Naravno, ničim izazvana.
(https://scheerpost.com/2022/10/22/patrick-lawrence-europes-self-destruction/)
