Plenković, u svom stilu, ne odgovara decidirano, rutinski skrećući suštinu gotovo svakog provokativnog pitanja na sporedni kolosijek:
Kršenje Ustava je jasno, Državno izborno povjerenstvo i Ustavni sud imaju svoje nadležnosti. Bavit ćemo se pozitivnom kampanjom i postignućima. Nećemo se opterećivati, ignorirat ćemo onoga tko krši Ustav. Što se nas tiče, bavimo se sobom, građanima i gospodarstvom.
Tko krši Ustav
To Plenkovićevo „pitajte Ustavni sud hoće li poništiti izbore“ potpuni je cinizam, jer taj Ustavni sud pod predsjedanjem Miroslava Šeparovića u pravilu je u dosadašnjoj praksi uvijek odlučivao onako kao što je to odgovaralo Andreju Plenkoviću i HDZ-u. Tako i sada, kada je i sam Ustavni sud, donijevši upozorenje umjesto pravorijeka, grubo narušio prava SDP-a učinivši izbornu utrku „kontaminiranom“, prekršio i Ustav RH i Europsku konvenciju o zaštiti temeljnih prava. Na to su u svom izdvojenom mišljenju, koje je do javnosti došlo tek posredno, zahvaljujući medijima, upozorili oni suci Ustavnog suda koji za tako nešto nisu htjeli dići ruku.
Takvim protuustavnim činom Plenković je od Ustavnog suda dobio placet da sada Zorana Milanovića može u kampanji nazivati „kršiteljem Ustava“ iako je on sam taj Ustav skršio do balčaka svojim kancelarskim vladanjem, te svojedobnom legalizacijom ustaškog pozdrava Za dom spremni iako se RH ustavno temelji na antifašističkoj tradiciji i odlukama ZAVNOH-a. Baš kao što je Plenković svjesno i namjerno ignorirao upozorenje Ustavnog suda da zbog velikog nesrazmjera mora urediti i uskladiti popis birača s pravom glasa na parlamentarnim izborima.
Šatoraši se bude
Dakle, jasno je tko je tu moćniji, kadija ili Ustavni sud, koji bi na Plenkovićev mig, krenuli mu izborna kola opet nizbrdo, naizgled ničim izazvan, donio i tako drastičnu odluku o poništenju rezultata izbora. No i to je bolje od onog scenarija o kojem piše najnoviji „Nacional“, pozivajući se na svoj izvor, „bivšeg visokog vojnog dužnosnika blisko povezanog s vojnim i braniteljskim krugovima“, koji dojavljuje kako „dio braniteljske populacije naklonjen vladajućem HDZ-u, u slučaju nepovoljnog ishoda izbora za HDZ, raznim vrstama opstrukcija i izazivanjem nereda sprema pokušati spriječiti mirnu primopredaju vlasti“.
U prijevodu to bi značilo povratak kestenjara, šatoraša i plinskih boca na ulice.
Tko je to A.P.?
Triger za to je navodno propucavanje automobila Ivana Turudića, o čemu Plenković, nakon što je istog časa uperio prst krivice u Milanovića kao inspiratora atentata, više nema što novoga za reći gledateljima i biračima! Naime, on o tome više nema nikakvih saznanja, ali zato dobro zna tko je sve imenom, prezimenom i funkcijom trebao djelovati nakon Mamićevog vozikanja s Turudićem 2015. godine. Okreće pilu naopako Plenković i na pitanje je li mu sada žao što je insistirao na Turudiću, proglasivši dotičnog još jednom najboljim kandidatom za glavnog državnog odvjetnika. Sada bi se ona trojica odbačenih s pravom trebala zapitati: kakvi smo onda to mi ljudi!?
Pravi se ludim Plenković i na pitanje tko je to A.P., nije se on prepoznao u korespondenciji Rimac i Žalac, ali zna da je zbog tih inicijala trebalo donijeti kazneni zakon kako bi se zaustavilo neovlašteno curenje podataka i informacija iz istraga! I tako je posljednjeg dana zasjedanja Sabora u ovom sastavu 77 vrlih zastupnika na zapovijed kancelara Plenkovića diglo svoju ruku za jedan od najrigidnijih ikad donesenih zakona u ovih 30 godina, valjda zato jer su altruisti koji u cajtnotu svog vladanja žele zaštiti anonimnog, a možda i nepostojećeg A.P. Ostatak Hrvatske u svemu je prepoznao brutalni nasrtaj na demokraciju i pokušaj gušenja slobode medija.
I zato na ovim izborima nema dileme za koga nikako ne smijemo glasati. Za onih 77 Kancelaru odanih koji bi progonili novinare i kriminalizirali njihove izvore informacija.
Svi ostali su pravi izbor i dobitna kombinacija.
P.S.
Vezano za današnje suđenje Draganu Kovačeviću u fusnoti pokušavamo doznati i tko je to famozni, baš kao i A.P., tajanstveni Turud iz SMS poruka bivšeg predsjednika Uprave „Janafa“ kojem su kupovana odjela.
