Demokracija ne postoji bez pravde i slobodne javne riječi, nezavisnog sudstva i medija. Gušiti te dvije elementarne ”povlastice” nije više povlastica totalitarnih režima, nego i formalnih demokracija, na Istoku. Kao i na Zapadu.
A ovdje u nas, aj joh je meni, ”joh i kataloh je bil danas poli nas”, vapi nam, uzalud, Drago Gervais.
Slušam na radiju da daju otkaz Branku Mijiću. Incredibile, la marmaglia e la gentaglia serva umile de paroni vendicazzi&magnafoghi – prodavači pimpeka i gutači vatre.
Kakav samo krunski (koronarni, Covid-19-ni) potez, ma baš kao ona kisela a ušećerena višnja uvrh torte EPKR, ergo Europske prijestolnice kulture Rijeke, i ove pomračene države.
Slušam tu bijednu vijest (no, vijest je vijest – bijedni su njeni kreatori) vozeći se Zagrebom i pogled mi se vinu uvrh nebodera na raskrižju Savske i autoceste Zagreb-Lipovac (jerbo poslije Lipovca nema ničeg, ma što ne piše bar još – Zemun?), a na vrhu se i danas koči natpis VJESNIK.
Pa si mislim ovak, pa ka’e to, sve države i državice, nekad jedna, osim Hrvatske, zadržale su i očuvale i razvile svoje državne iliti barem paradržavne novine: ljubljansko Delo, sarajevsko Oslobođenje, beogradska Politika, skopljanska Nova Makedonija, podgorička Pobjeda.
Da je vlast ove zemlje barem postupila kao Kosovo, pa je kao i RILINDJA DEMOKRATIKE mogla prezvati svoj list u VJESNIK DEMOKRACIJE, iliti DEMOKRATSKI VJESNIK, o da, pardončeka prosim: HRVATSKI demokratski Vjesnik. Uništenje Vjesnika tek je bio početak, kao i gašenje Feral Tribunea.
I u toj nedođiji prizivam Krležinu pjesmu očajnog novinara:
Ja proklinjem svirku poganih rotacija
i pisku crnih strahotnih makina
što Apsurd naših dana ko mlinovi melju
i ludu poju pjesan, krvavu i velju,
pjesan groznih neprovidnih tmina.
Ja proklinjem svirku poganih rotacija
i pisku crnih strahotnih makina
što poju o laži bogova i nacija,
o borbi u kojoj pobjeđuju nitkov,
glupan i senzacija.
No, no, noty gran’pa, zakaj furt te kenjaš žilete, gospon Mijić se ne uklapa, pa kaj? Kolegijalnost, uviđavnost, poštivanje hijerarhije itd., zar ne?
Nije li to bitno, a ne nekaj furt kritizerski rovariti kak krtica, kak ne vidi čovjek da su nam krtice Lijepu Našu provrtale i luknje naredile, pa to bi sve trebalo denuti vu rešt. Rešpekt je bitan, a kaj taj Mijić, prosim fino?
Na zgranutu šutnju manipulatora precizno odgovaraju Sindikat novinara i Novinarsko društvo.
Maja Sever: ”Mijić trideset i pet godina radi ovaj posao. Vrlo je glasan, vrlo jasan i aktivan u borbi za prava novinara. Smatram da je upravo ta borba i dovela do prijetnje otkazom”.
Predsjednik HND-a Hrvoje Zovko britko ocjenjuje upravu Novog lista, koja se ponaša ”poput kamikaza koji tu kuću vode u propast”.
Hrvatsko novinarstvo ostaje na plećima nekoliko slobodnih portala, a novine i televizije na šačici kritičkih, odvažnih, pismenih autora, kao što su dalmatinska ”Tri mušketira” i ”Šprajo”, a skoro sve ostalo tavori u ”korektnom” sivilu.