Posljednja nada Juliana Assangea da ne bude izručen SAD, gdje ga čeka doživotni zatvor, u rukama je dvoje sudaca Visokog suda u Londonu čiji pravorijek još uvijek iščekujemo, kao i sve ono što će se događati nakon 4. ožujka 2024. Jedan od njih, Jeremy Johnson, prethodno je radio za britansku tajnu službu MI6 koja je usko povezana s CIA-om čije su ilegalne aktivnosti došle pod lupu javnosti zahvaljujući upravo WikiLeaksu.
Prva sutkinja, Victoria Sharp, 2021. je osudila devetero klimatskih prosvjednika na zatvorske kazne od dva do šest mjeseci zbog njihovog mirnog ometanja cestovne infrastrukture. Nedavno je predsjedavala slučajem za klevetu donatora Brexita Aarona Banksa protiv Carole Cadwalladr, presudivši da novinarka mora platiti 60 posto Banksovih pravnih troškova, što iznosi oko milijun funti! Zbog takvog pokušaja gušenja novinarstva u interesu javnosti protestirale su medijske kuće i skupine koje podržavaju slobodu medija.
Ovo najnovije izrugivanje pravdi i pravima Juliana Assangea samo je još jedno u nizu koje mu je elita priredila svih ovih godina zato što se drznuo objaviti istinu o njezinim mračnim tajnama.
(https://www.declassifieduk.org/the-tory-appointee-holding-julian-assanges-life-in-her-hands/)
Neka visi Pedro
To samo govori koliko je varljiva nada da će oni koji su se zbog Assangeovog novinarskog djelovanja našli smrtno uvrijeđeni, te ga proganjaju već 15 godina, u posljednji trenutak odustati od svog primarnog cilja da ga objese kao zastrašujući primjer svima koji misle krenuti njegovim putem. Također, zna se tko će prije sudačkih perika presuditi o životu ili smrti najvećeg novinara i urednika 21. stoljeća, ovisno o procjeni koliko bi mu Assange u domovini Prvog amandmana mogao koristiti ili štetiti uoči skorih izbora za još jedan mandat u Bijeloj kući.
Ustao je cijeli slobodoljubivi svijet, svi koji Juliana Assangea doživljavaju kao kolegu novinara i urednika koji je stubokom promijenio medije, svi koji u njemu prepoznaju borca za transparentnost vladanja, da mu daju podršku dok je 20. i 21. veljače u sudnici trajala vjerojatno i posljednja pravna bitka za spašavanje njegovog života. I Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske, priključili su se toj globalnoj akciji za oslobađanje Assangea, ali i opstanka ove profesije i njezine najvažnije društvene uloge – kontrole onih koji vladaju.
(https://www.snh.hr/oslobodite-assangea/)
Širenje prostora gulaga
Članska iskaznica koju je HND tom prigodom dodijelio Julianu Assangeu kao simbolično priznanje za sve što je uradio za novinarstvo kao javno dobro, koju je njegova supruga Stella odmah podijelila na društvenim mrežama, doživjela je pljesak, ali postala i lakmus papir za reakcije domaćih uljeza koji su se pridružili već ranije pokrenutoj hajci blaćenja Assangea u tzv. liberalnozapadnim mainstream medijima.
Te prepisane ili svjesno umnožene laži kojima su ovdašnji javni prostor inficirali „ugledni“ i manje znani „novinari“ i „borci za ljudska prava“, dijeleći pri tom packe onima koji su Assangea proglasili počasnim članom, nisu vrijedne bilo kakve pomnije analize od taksativnog navođenja. Sve što je ozbiljno na tu temu trebalo reći, po običaju je rekao naš najpronicljiviji „sociolog svakidašnjice“ Viktor Ivančić u svom sjajnom eseju „Širenje prostora gulaga“:
„Postojao je gotovo potpun konsenzus da je WikiLeaks sotonski“, veli Glenn Greenwald: „Nije zapravo bilo ni pretvaranja da bi mogla postojati razlika između toga kako razmišljaju novinari i toga kako razmišljaju politički dužnosnici.“ Ili, kako je to formulirao Robert McChesney: „Odgovori američkih novinara i komentatora na otkrića WikiLeaksa često se nisu razlikovali od onih koje su davali vladini spin-maheri.“ Umjesto kritičke distance i preuzimanja kontrolne funkcije, kako se već milozvučno tepa u žurnalističkim psalmima, vodeći mainstreammediji zatječu se u položaju mahovine koja se veže uz vladajuće stablo.
(https://pescanik.net/sirenje-prostora-gulaga/)
Pa što onda?
I tako se domaća dvostruka mahovina, osim vlaženja washingtonskog debla, prihvatila i zadovoljavanja ovdašnje lex AP grančice vičući: „Eureka! Assange nije novinar! Zašto ste mu dali cehovsku iskaznicu?“
Čovjek koji je razotkrio više tajni i objavio više istina sa svojom peteročlanom ekipom iz WikiLeaksa nego svi ostali svjetski mediji neograničenih budžeta zajedno, višestruko nagrađivan i više puta nominiran za Nobelovu nagradu za mir, kao i „Saharova“ u konkurenciji sa Zelenskim (sic!), jedini novinar i urednik koji nikada nije demantiran i koji ima stopostotnu točnost objavljenih informacija, te se zbog toga može smatrati začetnikom znanstvenog novinarstva u kojem su sve činjenice provjerljive, nije profesionalac za trabante onih čije je kriminalne i koruptivne radnje, kao i ratne zločine razotkrio!
Na oholost primjedbe koja uobičajeno stiže iz profesionalnih krugova, da „Assange nije novinar“, najuputnije je odgovoriti: Pa što onda? A zapravo – ako ovaj to i nije po svojoj profesiji, jeste po svojoj vokaciji; ako i nije novinar u pogledu zanata, jest u pogledu poslanja. Jer motoričku suštinu novinarstva ipak bi trebala činiti težnja ka istini, što su Assangeovi kritičari, zaokupljeni teškom problematikom sigurnosti i stabilnosti, očigledno zaboravili, najbolje će takvima odgovoriti Viktor Ivančić.
Naravno, Assange ne smije biti novinar onima koji ga žele proglasiti špijunom i kao takvog osuditi na 175 godina zatvora po Zakonu o špijunaži iz 1917. godine, dakle za Prvog svjetskog rata. Progon Juliana Assangea intenzivirao se kada je bivši direktor CIA i Trumpov državni tajnik Mike Pompeo 2018. proglasio WikiLeaks „nedržavnom obavještajnom službom“, dakle „konkurentskom“ organizacijom što je CIA-i dalo otvorene ruke za pokretanje operacija protiv WikiLeaksa, bez ikakve kontrole i odobrenja izvan tajne službe!
Vault 7
Novinar „Yahoo! News“ Michael Isikoff svjedoči kako su 2017. Pompeo i CIA planirali otmicu Assangea iz ekvadorskog veleposlanstva, koja je uključivala i pucnjavu po ulicama Londona, kao i njegovo ubojstvo, da bi se na koncu ipak odlučili za „slow motion“ likvidaciju i pokrenuli postupak izručenja!
Onoj manje inteligentnoj mahovini nije bitno što je Pompeo označio Assangea kao metu 2017. godine kada je WikiLeaks objavio planove CIA-e „Vault 7“ odnosno goleme aktivnosti na polju kibernetičkog ratovanja koji dokazuju kako tajna služba sustavno i sveobuhvatno intervenira u web preglednike, pametne televizore, telefone i automobile čak i onda kada su oni isključeni, kako bi imali potpunu kontrolu nad našim životima. Nakon Edwarda Snowdena, koji je razotkrio golemi nadzor koji NSA provodi nad vlastitim stanovništvom, ovo je bilo najsenzacionalnije otkriće o poslovima Velikog Brata!
Ali, na te objave Assange nije mogao utjecati jer se nalazio u izolaciji ekvadorske ambasade u Londonu, pa onda valjda ne bi trebao biti niti kriminaliziran, baš kao ni izručen državi koja je planirala njegovo ubojstvo!?
Ruska posla
No to ne smeta hrvatskoj novinarskoj mahovini za senzacionalno otkriće kako bi trebalo analizirati Assangeovu ulogu u američkim izborima 2016. godine, jer on i njegova organizacija djeluju kao ogranak ruske obavještajne službe, te ga je i sam Trump javno hvalio zbog objavljivanja korespondencije Demokrata što mu je pomoglo da neočekivano, suprotno najavama mainstream medija, pobijedi njihovu favoritkinju Hillary Clinton. Za „Russiagate“, umiješanost i utjecaj Putina na ishod američkih izbora, nema nikakvih dokaza, štoviše neke američke znanstvene studije dokazuju da je takva mogućnost nikakva ili zanemariva, pa je onda i vjerojatnost Assangeovog čarobnog štapića u glasačkim kutijama pusta mašta.
Ima onih „uglednih novinara“ koji se ne libe i tako teških laži da je Assange svoje „leakove“ dobijao preko Moskve! Tako nešto glupo nije palo na pamet ni Pompeu niti cijelom timu CIA scenarista jer bi onda kvalifikacija njegovog zločina bila znatno teža, baš kao što bi zaposlenica Pentagona Chelsea Manning bila suđena za veleizdaju i kao ruska špijunka ne bi nikada bila pomilovana, niti bi izašla iz zatvora.
Kolateralno ubojstvo
Ali, mahovina zna i umije i više od CIA-e, iznoseći krunski argument koji vlažnost dovodi do vrhunca: kako to da Assange nikada nije niti riječcu objavio o Rusiji, primjerice, o ubojstvu Ane Politkovskaje? Da, ovo bi trebalo dodati ostalim suludim optužbama tvornice laži i tražiti još 25 godina zatvora za Assangea kako bi kaznu zaokružili na dva stoljeća, jer uistinu je neshvatljivo kako WikiLeaks osnovan 4. listopada 2006. godine nije reagirao i svijetu razglasio istinu o ubojstvu Ane Politkovskaje koje se dogodilo samo tri dana kasnije, 7. listopada 2006., kada Assange još nije niti bio registriran kao glavni urednik!?
Ne, nije Julian Assange nikakav haker koji je „provalio“ i ukrao „Kolateralno ubojstvo“ i stotine tisuća dokumenata, dakle nije to učinio „outsider“, već „insider“, Bradley danas Chelsea Manning, a jedini njegov grijeh je što ih je u skladu sa svojom novinarskom profesijom objavio. No objavljivanje nije ili barem ne bi trebalo biti zločin. Nema nikakvih dokaza da je Assange bio upravo taj ili jedini iz WikiLeaksa koji je s Manning komunicirao „chatom“, a kamo li je nagovarao na njezino (ne)djelo, ili joj davao upute kako razbiti kripto zaštitu.
Kada je o „komunikaciji“ i „nagovaranju“ na suradnju riječ, nisu li u najvećoj aferi do ove, „aferi Watergate“ novinari The Washington Posta Bob Woodward i Carl Bernstein to istu činili s Dubokim grlom, koji se godinama kasnije pokazao kao visokopozicionirani čelnik FBI-a Mark Felt, dok ih je usmjeravao da slijedeći trag novca dođu do Bijele kuće i samog predsjednika Richarda Nixona?
README.txt
Također, Manning je imala ovlaštenja za pristup dokumentima i mogla ih je bez problema presnimiti, nisu joj trebale nikakve instrukcije izvana, što je jasno objasnila i objavila u svojoj knjizi „README.txt“. I ono što se papagajski ponavlja kao glavni krimen Juliana Assanga i njegovih objava na WikiLeaksu, ne bi li laž zvučala kao istina i potom bila dokaz za osuđujuću presudu, navodna su stradanja američkih suradnika i operativaca na terenu koja je hrvatska mahovina proširila i na aktiviste za ljudska prava u represivnim zemljama. Naravno, nema nikakvih dokaza da je bilo tko ubijen zbog dokumenata koje je WikiLeaks objavio, baš kao što je laž kako je Assange objavljivao neredigirane dokumente odnosno da je on taj koji je javnosti otkrio lozinku gdje je takav sirovi materijal bio uskladišten.
Štoviše, istraga američkog brigadnog generala Roberta Carra, koji je s timom od 125 ljudi svakodnevno deset mjeseci vodio istragu o utjecaju objavljenog materijala na WikiLeaksu, pokazala je da nitko nije ubijen kao rezultat tih objava, što je pod zakletvom potvrdio na suđenju Chelsea Manning. Lozinku neredigiranih depeša, tzv. „Cablegate“, otkrila su dvojica novinara The Guardiana koji su surađivali s WikiLeaksom, Luke Harding i David Leigh, a nije tajna da je Assange nekoliko puta zvao State Department i tražio da pogledaju dokumente koji su u njegovom posjedu kako nitko ne bi stradao, te da je uvijek bio odbijen uz naredbu da ih vrati vlasnicima!
Poznata je i činjenica kako je upravo Assange najviše radio na redigiranju dokumenata i uklanjanju imena u njima.
Dvostruka pravda
Prije WikiLeaksa mediji poput Pirate Bay i cryptome.org su objavili su ih, da bi na svjedočenju o izručenju i u svom podnesku Ministarstvu pravosuđa John Young potpisao kako je „Cryptome objavio neredigirane depeše 1. rujna 2011. prije WikiLeaksa“. No to samooptuživanje nije izazvalo nikakve posljedice, čak nitko od Younga nije tražio da „inkriminirane“ objave povuče! Ne treba posebno napominjati da niti najveći svjetski mainstream mediji koji su surađivali s WikiLeaksom na publiciranju klasificiranih dokumenata, The New York Times, The Guardian, Der Spiegel, Le Monde i El Pais, nisu ni optuženi, ni procesuirani zbog svog novinarstva temeljenog na materijalima WikiLeaksa. Doduše, to je možda posljedica toga što su se i oni u međuvremenu odlučili za ulogu mahovine u zaštiti zločinačkog debla.
Lažni svjedok
Dodamo li tome da je ključni svjedok optužbe koji tereti Assangea za špijunažu, Sigurdur Ingi Thordarson, patološki lažac, osuđeni prevarant i pedofil, priznao kako je 2021. godine kao protuuslugu od FBI-a dobio imunitet od progona! Također, na dvodnevnom saslušanju u veljači na izravno pitanje jednog od sudaca tužitelj je potvrdio da SAD nisu dale nikakva jamstva Assangeu da neće biti podvrgnut smrtnoj kazni ako bude izručen, što bi bilo protivno zakonima Ujedinjenog Kraljevstva u kojem je smrtna kazna zabranjena!
Osnova za optužnicu, rekli su Assangeovi odvjetnici vijeću, je WikiLeaksovo „razotkrivanje kriminala od strane američke vlade u razmjerima bez presedana“. Assange je optužen za otkrivanje ratnih zločina koje su Sjedinjene Države počinile u Iraku, Afganistanu i Guantanamo Bayu. Optužnica nema nikakve veze s Hillary Clinton i izborima 2016. ili švedskim optužbama za nedolično seksualno ponašanje, koje su odbačene, zaključuje jedan od najvećih novinara današnjice i Assangeov prijatelj Chris Hedges.
(https://en.wikipedia.org/wiki/Sigurdur_Thordarson)
Ne, Julian Assange nije počinio nikakav zločin već je razotkrivao tuđe, a oni koji su naredili i izvršili te zločine odlučni su, bez obzira na to kako i koliko moraju deformirati britanski i američki pravni sustav, natjerati ga da plati kako bi bio primjer ostalima. „Ovo su bila najvažnija otkrića kriminalnog ponašanja američke države u njezinoj povijesti“, zaključio je njegov odvjetnik Mark Summers pred Vijećem Visokog suda u Londonu.
Veliki inkvizitor
Nema nikakve sumnje da je progon Juliana Assangea politički motiviran, organiziran i vođen od onih čije je zločine prokazao, uključujući i najmoćniju tajnu službu na svijetu, CIA-u. Assangeovo izručenje bilo bi opasan presedan, prvi put je jedan novinar optužen po Zakonu o špijunaži iz 1917. godine, dakle cijela je novinarska profesija izjednačena sa špijunažom, svi mi možemo biti optuženi kao državni neprijatelji i danas-sutra odvedeni u Guantanamo ili neki od gulaga prije nego li nas izruče po nekom ovdašnjem ili uvezenom i izmišljenom lex AP-u na doživotnu robiju ili električnu stolicu.
Jednom kada govorenje istine postane zločin, neizbježno će uslijediti cenzura i tiranija.
(https://scheerpost.com/2024/02/22/chris-hedges-julian-assanges-grand-inquisitor/)
„Imamo sve sastojke za totalitarnu državu po principu ključ u ruke“, primijetio je Julian Assange još 2012. godine gdje vodi opsesija i mogućnost sveobuhvatnog tehnološkog nadzora svakog pojedinca. „Assange, Razapeti, koji bi mogao umrijeti za grijehe Novog svjetskog poretka. On koji je od Imperija želio samo radikalnu transparentnost a ne malo privatnosti za sebe.“
Neizvjestan je kraj ljudske kalvarije Juliana Assangea, ali se ipak nazire. I mi koji s njime dijelimo istu profesiju i iste ideale slutimo kako bi epilog mogao biti dramatičan.
Na kraju, sve će nas prekriti mahovina.
