Poznata metoda primarijusa Vladimira Šeksa, „Locirati, identificirati, uhititi, transferirati“, isprobana prije gotovo dva desetljeća na generalu Anti Gotovini, nadopunjena je u konačnom rješenju dodatnim face liftingom – falsificirati. Nakon što je lociran i identificiran kao teroristički triger, CROsama bin Laden, uhvaćen u jednoj složenoj rečenici iz koje su posljednje četiri sekunde transferirane putem HDZ-ovog infrombiroa na društvene mreže, Zoran Milanović je s prisavske dalekovidnice proglašen ni manje ni više nego otimačem djece Plenkovićevog jata!?
„Da čovjek ne povjeruje, došli smo dotle da se prijeti i otimanjem djece, već u nedjelju postavlja pitanje svome gostu na HRT-u 4 Petar Vlahov izravno sugerirajući kako Zoran Milanović ne samo da prijeti HDZ-ovcima hapšenjima nakon izbora već i uzimanjem njihove djece za taoce! Istina je nekada voda duboka, ali laž je uvijek plitka, jer je iz snimljenog priloga, u kojem Milanović odgovara na pitanja novinara o odlukama Ustavnog suda, jasno da se on pita što još suci mogu učiniti SDP–u pa samome sebi ironično odgovara: „Uhapsiti ih, oteti im djecu i uzeti ih za taoce?“.
Dakle, niti misli, niti govori o HDZ-ovcima, već, naprotiv, o SDP-ovcima! No to ne smeta urednicima HRT–a da dodatno dolijevaju ulje na vatre i od svojih novinara traže reakcije i komentare, primjerice od potpredsjednika Vlade Davora Božinovića, o Milanovićevom nepostojećem verbalnom deliktu! Zaista, Putin i Rusi mogli bi trljati ruke kako se jedna etablirana, snažna europska država dovodi do nestabilnosti, koja će joj uništiti skoru turističku sezonu, a još više bi njihova propagandna mašinerija Russia Today mogla naučiti kako velike laži plasirati na mali ekran. I kao rezultat dobiti sjajan falsifikat!
Inače, zbunjenost, nepripremljenost i šokiranost Andreja Plenkovića premijerskom kandidaturom Zorana Milanovića najbolje se vidjela u Dnevniku i drugim informativnim emisijama HTV-a, jer su po svemu sudeći izostali Arhitektovi mailovi s preciznim napucima za sadržajno uređivanje programa. Tako je nerješivom uredničkom enigmom postalo kako izbaciti Zorana Milanovića iz glavnih vijesti, a priloge o predsjednikovim aktivnostima, koji su se uobičajeno skraćivali na minimum i gurali na marginu, kada cijela Hrvatska samo o tome priča i samo je to zanima?
Sada je promocijom falsifikata kao ne samo dozvoljenog već i poželjnog elementa uređivačke politike arhitektura Središnjice i Dalekovidnice opet vraćena na prvobitne, zajedničke temelje koji garantiraju status quo. A pojavi li se neka nova talačka kriza, zna se, za nju valja opet optužiti Zorana Milanovića.
Ma gdje bio!
