Blesimetar. Ključna riječ koju je premijer Andrej Plenković u svom obračunu s obraćanjem naciji predsjednika RH Zorana Milanovića nekoliko puta upotrijebio bila je – blesimetar!
„Milanović je u blesimetar poslanici iznio lažne teze, neutemeljene optužbe i prijetnje vojnim časnicima“, citira Plenkovića u naslovu službena stranica Vlade RH. „Plenković ismijao Milanovića zbog čitanja s blesimetra“, shvatili su odmah poruku servilni mediji. „Umjesto Milanovićeve isprike dobili smo blesimetar-poslanicu“, doradili su juhu stranački propagandisti HDZ-a.
Teleprompter
I tako je, nekoliko puta od Plenkovića ponovljeni blesimetar zavladao javnim prostorom i ušao u političku terminologiju, učinivši nevidljivim meritum predsjedničkog sukoba na vrhu, imenovanje čelnog čovjeka Vojne sigurnosno–obavještajne službe, VSOA-e, dok plin koji je putem HEP-a još jednom ispario, promijenivši svoje agregatno stanje u milijune eura u nečijim privatnim džepovima, nije ni stigao na dnevni red, ostavši pod točkom razno. I sam Karl Rove, mozak iz pozadine, intelektualna snaga koja je ne odviše intelektualnog Georga Busha mlađeg dva puta dovela do Bijele kuće, bio bi zadovoljan ovakvim skretničarstvom u javnom prostoru s bitnog na nebitno.
Okretanjem pile naopako jedna je nimalo sofisticirana naprava, engleskom terminologijom teleprompter, koju svi voditelji svih televizijskih kuća u svijetu koriste dok čitaju najave u studiju, postala glavnom temom okršaja dvaju hrvatskih brda! Doduše, drugo značenje za blesimetar, preuzeto iz Čabarskog rječnika, goranski „aparat za miret naumnast“, govori nam jasno na što je Plenković želio usmjeriti pažnju publike. Dakle, prevedeno, na „glupometar“ kojeg koristi njegov protivnik, štoviše neprijatelj Milanović, pa čovjek, koji, za razliku od njega, Plenkovića, koji se direktno obraća novinarima i svekolikoj javnosti, treba takvu intelektualnu štaku može biti samo – glup!
Hoover i JFK
No ovaj golemi premijerov osobni trud kako bi diskreditirao omrznutog mu konkurenta, baš kao i nesporne manipulativne vještine mastermindeova HDZ-ovog informbiroa, ubacivanjem blesimetra u arsenal političkog ratovanja s Pantovčakom, ovog puta su se ipak vratili poput bumeranga otvorivši više pitanja nego li maskiravši crne rupe i crne labudove HDZ-ove i Plenkovićeve vladavine.
(https://n1info.hr/vijesti/predsjednik-milanovic-najavio-izvanredno-obracanje-javnosti/)
Prije svega, blesimetar su kao ispomoć koristili i mnogi mnogo važniji i čuveniji političari prije Milanovića, od J. Edgara Hoovera do gotovo svih američkih predsjednika, uključujući i JFK-a, za koje se baš ne bi mogli reći da su glupani, a koristit će ga i ubuduće, pa pokušaj blesiranja isključivo Milanovića, gubi na specifičnoj težini. Štoviše, blesimetar je u takvim izvanrednim obraćanjima naciji pravilo, jer dokazuje ozbiljnost situacije i pokazuje da onaj koji ga koristi želi dobro izvagati svaku riječ, ne bi li eliminirao mogućnost da bude krivo shvaćen ili dvosmisleno interpretiran.
Ili se ipak radi o emisiji Na rubu znanosti, o tome da nas je pravocrtnim buljenjem u kameru možda lakše hipnotizirati putem malih ekrana?
(https://povijest.hr/istaknuto/za-sve-je-kriv-jedan-glumac-kako-je-stvoren-blesimetar/)
Isprika kao obligacija
Osim blesimetra, Andrej Plenković je ovom prilikom u hrvatski politički život uveo i obligacijsko pravilo isprike kao preduvjeta za nastavak međusobnih razgovora, što smo do sada poznavali u diplomatskoj komunikaciji, dakle u međunarodnim odnosima, ili kada su se pojedini političari riječima i gestama ispričavali za ono loše što su njihovi prethodnici činili u pojedinim povijesnim razdobljima. Ali, da se predsjednik Republike ispričava predsjedniku Vlade, i vice versa, kako bi država funkcionirala, kao da se temelji na bontonu a ne Ustavu, to još u praksi demokracija koje već odavno poznaju kohabitaciju kao model suvlašća, nigdje nismo uočili. Zoran Milanović mora se ispričati, papagajski ponavlja premijer, njemu, Andreju Plenkoviću osobno, njegovoj Vladi i njezinim ministrima, svim članovima HDZ–a i njihovim obiteljima koje je uvrijedio, pa će onda uvrijeđena mlada, kada se „normalizira“ mladoženja, možda pristati na ples!?
Umjesto isprike, jučer smo slušali s blesimetra čitane lažne teze o kršenju Ustava, lažne teze o cilju HDZ-a da zarobi hrvatske institucije, lažne teze o tome da HDZ želi stranačku kontrolu obavještajnog sustava, i to u ovom konkretnom slučaju Vojne sigurnosno-obavještajne agencije. Nakon toga smo čuli čak i prijetnju upućenu časnicima Hrvatske vojske.
Prvo prokletstvo
I tu se krije prvo prokletstvo blesimetra! Jer, prokazati nekoga kao glupana zbog toga što čita sa šalabahtera, a onda od tog istog glupana tražiti ispriku kako biste sjeli s njim za isti stol, ne može onaj koji sebe smatra normalnim, već, u najmanju ruku, glupan istog ranga! Ta domaća verzija filmske uspješnice „Glup gluplji“ ne bi nas zanimala da njezina javna projekcija u naše domove ne služi isključivo za zaglupljivanje masa koje u ovoj kakofoniji između Plenkovića i Milanovića ne razumiju ništa, osim što kao svoju demokratsku dužnost osjećaju da se moraju opredijeliti između jednog od njih dvojice!
Gluplje od toga zaista se ne može!
Drugo prokletstvo blesimetra kaže da izbor ravnatelja VSOA, kad se već odvija na ovakav način i uz ovakvu komunikaciju, uopće nije bitan, a kamo li presudan za normalno funkcioniranje ove države, svakako najmanje utječe na svakodnevni život građana ove zemlje! Jer, kao i u ovom aktualnom slučaju, o VSOA-i se u medijima čuje samo onda kada neki od njezinih pripadnika maznu lovu koja je budžetski namijenjena za doušnike i pretoče je u vlastiti džep! Korupcija je bila uzrok odlaska aktualnog ravnatelja, a njegovom prethodniku Darku Grdiću, njegovom zamjeniku Ognjenu Preostu i njihovim podčinjenima sudilo se prije nekoliko godina za ista takva (ne)djela počinjena u premijerskom mandatu Zorana Milanovića!
Naravno da se borim s korupcijom u sigurnosno-obavještajnom sustavu. Pa taj sam sustav naslijedila od Ive Josipovića i Zorana Milanovića opterećenim jednim od najvećih korupcijskih skandala od samostalnosti Hrvatske. (…) Ne očekujete valjda da je korupcijska hobotnica u kojoj je takav kriminal bio moguć istrijebljena preko noći. Do kuda je ta hobotnica dosezala, pokazuje najbolje činjenica kako je Preost umirovljen samo tri dana nakon što je razriješen dužnosti zbog pokretanja istrage, a Darko Grdić je umirovljen jedan dan prije podizanja optužnice, rigala je vatru tadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
Prošle godine mediji su pisali o tome kako su Preost i Grdić navodno podnijeli molbe za pomilovanje predsjedniku RH Zoranu Milanoviću.
A oni nisu ni Mustač ni Perković.
Čiji je dron?
Dakle, po ovim javno dostupnim informacijama o tome što radi VSOA u mirnodopskim uvjetima, prosječan građanin mogao bi jedino zaključiti da su njezini napori, unatoč špijunskim tehnološkim dostignućima 21. stoljeća, usmjereni uglavnom na doušničke izvore koji se plaćaju kešom. Kad izuzmemo susjedno prijateljsko EU i NATO okruženje, ostaju samo Srbija, BiH i Crna Gora kao ciljane mete za takav vid nadziranja, pa bi se moglo reći, kakav neprijatelj, takva i mitarina. Dodajmo tome da o jedinoj stvarnoj ugrozi i oružanom napadu izvana koji je Hrvatska doživjela nakon završetka rata devedesetih, vojnim dronom na središte Zagreba, ni VSOA, ni državni vrh nisu otkrili a kamo li obavijestili javnost o tome od koga je i zašto uslijedio.
Dakle, pravo pitanje je treba li nam uopće VSOA ovakva kakva je i kakvom je poznajemo.
Trećim i četvrtim prokletstvom blesimetra koji se odnose na „lažnu teze o cilju HDZ-a da zarobi hrvatske institucije“ odnosno o tome da „HDZ želi stranačku kontrolu obavještajnog sustava“, Andrej Plenković pljuno je samom sebi u lice. Što se tiče zarobljavanja institucija, i vrapci na grani znaju da bez stranačke iskaznice HDZ–a, ili barem javno dokazanog simpatizerstva, nitko ne može računati na rukovodeće mjesto u bilo kojoj državnoj službi ili za nju vezanoj instituciji odnosno na bilo kakav utjecajan i relevantan društveni položaj.
Čak su i javni mediji stranački strogo kontrolirani, ponajprije HRT, kao i svi oni koji nadziru javni prostor poput Vijeća za elektronske medije, dok su oni tiskani u privatnom vlasništvu već odavno pristali na pakt s HDZ-om bez čijeg posrednog financiranja ne bi mogli ni opstajati.
Peti element
I upravo u tom grmu leži to peto, zajedničko prokletstvo uvođenja blesimetra u politički život. Jedino što je gore od čitanja s blesimetra za onoga tko se pravi pravim demokratskim oratorom je direktno šurovanje s najmoćnijim medijem, Hrvatskom radio televizijom, čija je urednica Informativnog medijskog servisa, Katarina Periša Čakarun, prema navodima Mostovog saborskog zastupnika Nikole Grmoje, viđena kako dolazi na krizni sastanak u Vladu nakon što je afera postala javna. I to nije sve, poručila bi ova petparačka politička propaganda. Andreju Plenkoviću i svim njegovim ministrima servilna tzv. javna televizija u pravilu unaprijed dostavlja pitanja kada gostuju i daju intervjue u njihovim programima!
Kakav blesimetar, nabacim ti pitanje na volej, a ti zabij gol!
Fotografija urednice IMS-a HRT-a Katarine Periša Čakarun, koja je preživjela sve smjene glavnih ravnatelja, glavnih urednika i direktora programa, dok provjerava je li kadar s Plenkovićem u redu prije nego li počne razgovor s njim, mnogi zaposlenici s Prisavlja čuvaju u svojim mobitelima, baš kao i onu s ondašnjim predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom u stranačkom autobusu kojim se voze na predizborni skup.
Haj li, haj lo! Neka se nađe u stranačkom spomenaru zabilježeno: Tko te voli više od mene, neka još jedan list okrene!
Frka u podrumu
A kakve to veze ime s tajnim službama? Samo utoliko ukoliko je suprug nezamjenjive urednice Informativnog medijskog servisa HRT-a visokopozicionirani djelatnik SOA-e, čije je aktualni ravnatelj Daniel Markić prijatelj iz pariške mladosti sa šefom Plenkovićevog kabineta Zvonimirom Frkom-Petešićem. Ako ste zaboravili, to je onaj zbog kojega se digla frka kada se otkrilo da je uz adaptirani državni stan dobio na korištenje i adaptirani državni podrum kako bi u njemu mogao uskladištiti svoje neprocjenjive knjige.
Andreju Plenkoviću vjerojatno nema ništa čudno ni u tome što je drugi čovjek SOA-e Davor Franić svoje stambeno pitanje riješio u novoizgrađenoj luksuznoj zagrebačkoj vili u kojem su mu prvi susjedi građevinski poduzetnik Romeo Krešić, jedan od čelnika Domovinskog pokreta i biznismen Mario Radić te bivši zamjenik ravnatelja SOA-e Josip Jurčević koji se u posljednjem desetljeću prometnuo u glavnog poslovnog suradnika i partnera Pavla Vujnovcem, omiljenog Plenkovićevog tajkuna. Vujnovac već neko vrijeme premijeru dođe nešto poput onoga što je Kutle bio za Tuđmana, katica za sve, dok se oko njega sada zbog PPD-a, HEP-a i plina vrti i ova najnovija afera koja je zbog blesimetra neopravdano pala u treći plan. Baš kao i milijunski iznosi koji se u svim tim poslovima vrte.
I, da ne bi bilo zabune, za ove informacije nismo nikoga trebali potplatiti, bilo je dovoljno pretplatiti se na neke novine i portale.
(https://www.portalnovosti.com/kvadratura-ploca)
Tko je kome Rus
Opće je poznato da je Pavao Vujnovac svoj kapital stjecao trgujući plinom kojeg mu je isporučivao ruski Gazprom, no bez obzira na to jednako je drag premijeru Plenkoviću, bivšim i sadašnjim agentima SOA-e koji su mu poslovni partneri i susjedi, baš kao i tajnim službama, pogotovo nakon što je uhvaćen na povratku iz inozemstva s ogrlicom vrijednom pola milijuna eura koju nije prijavio na hrvatskoj granici.
A kada su Rusi u pitanju, završimo s njima ovu storiju o blesimetru koji nije trebao Plenkoviću da svoj obračun s Milanovićem još jednom zaključi proglašavajući ga proruski orijentiranim političarem: „Radi se o čovjeku koji zastupa izrazito proruske stavove, izrazito protuukrajinske stavove, koji je protiv Ukrajine, protiv da hrvatski časnici obučavaju ukrajinske vojnike…“.
Prava strana povijesti
Dakle, ako je Putin zao, a više od 13 milijuna tekstova na web stranicama to govori, onda je, Plenkovićevom jednadžbom zao i Zoran Milanović, kao najveći domaći putinist iako niti je poslovao niti masno zarađivao od državne tvrtke pod kontrolom ruskog predsjednika! Nije za Plenkovića Zoran Milanović zao zato što je vraćao odlikovanja i činove onima kojima niti nakon 30 godina nije donesena presuda za ratne zločine, niti zato što je šakom i kapom dijelio odlikovanja onima koji se sumnjiče i traže za ratne zločine, nije Milanović zao zato što se bešćutno sprda s onima čiji su životi oduzeti u ime Republike Hrvatske, pa se pita „što još treba obitelji Zec koja je bila pozvana u Vladu i dobila odštetu?“, nije Milanović Plenkoviću mrzak niti zato što štiti i brani bespravnog graditelja Stipu Latkovića koji je okupirao pomorski teritorij RH i na njemu bespravno izgradio svoje dvore u kojima je i ovaj bio gost, nije mu toliko ni zbog „mame lekarke“, „tate udbaša“, „plamenog jazavca“ na koje je uzvratio „šmrkavcem“, naravno kokaina, „alergičarem“, „uličarem“.
Ne, Milanović je za Plenkovića zao jer nije bio sklon obuci ukrajinskih vojnika u hrvatskim vojarnama, koju potom nije izglasao Sabor potrebnom dvotrećinskom većinom!
I svi koji za to nisu digli ruke za Plenkovića su neprijatelji, jer je on to svojim briselskim gazdama kao gotovu stvar obećao, svi oni nisu na pravoj strani povijesti, svi su oni rusofili i putinisti na čelu sa Zoranom Milanovićem! Zaista, u zlodjela Zorana Milanovića mnogo toga se može uvrstiti, ali bliskost s Moskvom i putinizmom nije ni na horizontu njegovih snoviđenja, ni na crti njegove šmrkavosti. Ili je možda, uz osobnu netrpeljivost, Plenkoviću zasmetalo i to što je Milanović ukrajinski ratni poklič „Slava Ukrajini“ izjednačio s onim „Za dom spremni“ i proglasio nacističkim kao i „Sieg Heil“, jer je ovaj ustaški upravo za premijerskog mandata Andreja Plenkovića dobio pravo na javnu upotrebu, čime se cijela Hrvatska posrala baš na to razdoblje kada je bila na pravoj strani povijesti zahvaljujući partizanskom pokretu u Drugom svjetskom ratu?
Tuđmanov šinjel
Zato, ne nasjedajte na provokacije ove dvojice koju upravo sistem spojenih posuda održava na vlasti. Uostalom, obojica su se ispilila iz istog šinjela, obojica su svoje domoljublje i herojstvo devedesetih pokazala u inkubatoru Ministarstva vanjskih poslova repetirajući fotokopirku s pojedinačne na rafalnu paljbu, obojici je jedina politička agenda dokazati da je upravo on a ne ovaj drugi taj koji se treba smatrati legalnim i legitimnim nasljednikom Franje Tuđmana, te zaslužuje dobiti spomenik odmah do njegovog.
Ako već mislite da je vaša demokratska dužnost u ovom teškom trenutku za opstanak Hrvatske opredijeliti se za jednog od njih dvojice, donesite odluku zapitavši se koji je od njih učinio više da i vaš život bude miran, situiran i donekle normalan, kao što je njihov. Siguran sam da odgovor na to pitanje znate.
I da vam za to izgovoriti ne treba blesimetar.
