Mi se ne bavimo istinom, već činjenicama, one su mjerljive. Istina je nešto što ljudi doživljavaju kao istinu, svatko može uzeti činjenice i interpretirati ih kao svoju istinu, slušam i gledam glavnog urednika portala „Faktograf“ Petra Vidova u „talk showu“ „Zavidavanje“ mog nekadašnjeg klupskog kolege iz Novog lista Ladislava Tomičića na TV Vida.
Dobro, ako je faktograf po definiciji „onaj koji se bavi faktografijom, kojemu je bavljenje faktografijom način proučavanja čega i koji zazire od širih ocjena, sintetiziranja i sl. (ob. u povijesnim i srodnim znanostima); činjeničar“, kao što to kaže jezikoslovac.com, što je to onda istina? Ako faktograf nije poligraf, uređaj popularno nazvan „detektor laži“, koji registrira naše fiziološke funkcije, poput pulsa, krvnog tlaka, tjelesne temperature, disanja, dok nas poligrafist ispituje o, za utvrđivanje ISTINE, bitnim i nebitnim ČINJENICAMA, dakle ako faktografist ne detektira govorenje laži u javnom prostoru već mjeri činjenice, koji je njegov smisao postojanja u korelaciji s medijima?
Bespuća digitalnog
Da se taj posao svodi na digitalne lektore i korektore koji društvene mreže u 21. stoljeću čiste od gluposti, izmišljotina i podvala, a sve je to egzistiralo i u „analogno“ medijsko doba, ne bi ih novcem vlastitih poreznih obveznika financirale organizacije poput NED-a, koje je osnovao i osmislio američki Kongres kao zamjenu za nekadašnje kompromitirane operacije CIA-e, niti bi ih Facebook vezao tajnim ugovorima. Teško da bi Uncle Sam plaćao iz svog džepa otkrivanje štetnih posljedica dezinformacija na hrvatsko društvo, nisu se bavili ni činjenicama iznesenim u „Bespućima povijesnih zbiljnosti“ Franje Tuđmana, niti ih zanimaju Plenkovićeve dvostruke konotacije pozdrava „Za dom spremni“, još manje aktualno medijsko i pseudoznanstveno negiranje postojanja ustaškog konc-logora Jasenovac na temelju fotografija koje su snimili američki avioni za Drugog svjetskog rata. Unatoč tome što se tiču Židova koji su pod bezrezervnim patronatom i zaštitom Washingtona.
A to što govore naši političari jedni drugima, sva ta razmjena vatre ćorcima između rusofilskih veleizdajnika s Pantovčaka i briselskih plamenih jazavaca, nije ništa skandaloznija od onog što Amerikanci čuju od svojih političara i poglavica Bijele kuće.
Faktografist i poligrafist
Naravno da se svaka istina bazira na činjenicama, utvrđivanje činjenica u novinarskom poslu neophodno je da bi se došlo do istine, ne znanstven-povijesne za koju je ipak potrebna vremenska distanca, već one zdravorazumske koja nam je potrebna u svakidašnjem životu. Uostalom, još je 1947. godine Povjerenstvo za slobodu tiska u SAD zaključilo da slobodno društvo treba „istinit, sažet i inteligentan zbroj dnevnih zbivanja u prilikama koje im daju značenje“. Nikad kao danas, kada smo kao ljudska vrsta neposredno suočeni s nuklearnim Armagedonom, nije bilo važnije izmjeriti činjenično stanje i smjestiti ga u stvarni kontekst ne bismo li došli do istine o ovom aktualnom, prije svega propagandnom ratu. Želimo li bukvalno preživjeti i u svakom pogledu biti slobodni od bilo čije i bilo kakve tiranije.
Da, novinar mora biti faktografist, ali to mu ništa ne vrijedi ako istodobno nije i poligrafist. Fakat je Putin taj koji je pokrenuo rat i izvršio agresiju na Ukrajinu s nesagledivim posljedicama za čovječanstvo i jedina moguća istina je da za upotrebu oružja, ubijanje ljudi, razaranje gradova i sela nema i ne može biti nikakvog opravdanja. Putin je najodgovorniji za stradanje Ukrajinaca, ali i Rusa koji uzalud ginu i koji su, protive li se ratu, pogotovo novinari, prostom činjenicom da rat nazovu ratom, kao „strani agenti“ izloženi državnom progonu i prijeti im 15 godina zatvora.
Putinjugend
Nema, nikada nije bilo i nikada neće biti pravednih ratova, onaj koji se prvi mača laća nije pravednik već silnik. Stoga je i ovog 243. dana rata u Ukrajini jedino pravo pitanje kako ga što prije i bezbolnije okončati prije završnog nuklearnog čina, nakon kojeg nema povratka ni reprize. Demoniziranje Vladimira Putina kao Hitlera, nakon što je već bio i Petar Veliki i Staljin i Darth Vader, a Rusije kao Carstva zla (neobjašnjivo je kako se još nitko nije sjetio Vizigota i Ostrogota koji su od tamo došli i barbarski poharali Europu), pogotovo prekomjerno granatiranje iz potpuno nebitne hrvatske medijske bitnice, nema nikakvog efekta i utjecaja na meritum stvari, osim kolektivne mobilizacije kao da se radi o za nas ipak presudnoj i svetoj 1991. godini.
Arlaukanje o Milanoviću kao ruskom agentu koji će u Moskvu po Putinov orden, nakon što se usprotivio obuci ukrajinskih instruktora u hrvatskim vojarnama, baš kao i HDZ-ova video potjernica za oporbenim putinjugendom kao gujom u njedrima Lijepe naše, samo je karikaturalni prikaz kako se u jednoj planetarno sasvim beznačajnoj državici stvara atmosfera linča ne bi li se dodvorilo interesima Gospodara svijeta. A oni, eto, velikodušno plaćaju provjeru golih činjenica, ali ne i potragu za razodjenutom istinom. Tko nije s nama, taj je terorist, u ovom slučaju putinist, stari je i prežvakani bušizam koji je, referirajući se na ovaj rat do posljednjeg Ukrajinca, oživio Slavoj Žižek, i u kojem ne postoji ništa između ili-ili, pogotovo ne pravo na drugačije mišljenje.
Good i bad guys
Evo i jednog lakog zadatka za ovlaštene čuvare javnog prostora u Hrvatskoj: koje to izmjerljive činjenice povezuju i stavljaju znak jednakosti između Hitlera i Putina ili je takva matematika, inače bogato rasprostranjena u našim medijima, tek općezadana direktiva, metafora istine o dobrim i lošim momcima?
Gotovo je nemoguće dovesti u pitanje vrline ukrajinske vlade i vojske. Oni koji to čine bivaju napadnuti i zabranjen im je pristup društvenim mrežama. Kako se to dogodilo? Zašto je stav o ratu u Ukrajini lakmus test za to tko ima pravo glasa, a tko ne? Zašto bi stav o Ukrajini trebao opravdavati cenzuru?, pita se jedan od onih gurnutih na marginu, prekaljeni ratni izvjestitelj i dobitnik Pulitzera Chris Hedges.
Zaista, ima li još uvijek onih koji čvrsto vjeruju u to da u ratu samo jedna strana čini zločine i služi se nedopustivim sredstvima, osim dobitnika ovogodišnje Nobelove nagrade za mir, ukrajinskog Centra za građanske slobode, koji je, by the way, financiran od tog istog Ministarstva vanjskih poslova SAD i NED-a, National Endowment for Democracy, čiji je čelnik gotovo dva desetljeća bio bivši američki veleposlanik Carl Gershman? I zašto pravo na iznošenje svoje istinu oko tih presudnih pitanja za sudbinu čovječanstva na temelju izmjerljivih činjenica nemaju oni koji ih drugačije interpretiraju, dakle oni koji svoj stav suprotstavljaju zadanom narativu i matrici za podgrijavanje i nastavak rata svim sredstvima, pa i nuklearnim oružjem?
Smrt Putinu
Zašto se ti i takvi demoniziraju, marginaliziraju i isključuju iz komunikacije, radilo se o profesoru emeritusu MIT-a Noamu Chomskom globalno ili pak o Vedrani Rudan lokalno, čiji se blog „Smrt Putinu“ ne uklapa u profesionalne standarde Facebooka pa biva smaknut s njezinog zida? Cenzurira li nas to svemogući algoritam ili čovjek koji je u taj algoritam ugradio detektor koji prepoznaje što je podobno, a što zabranjeno javno komunicirati u samo njemu znanom interesu? I to onda proglasio provjerom činjenica, fact-chekingom, procesom koji valja platiti i financirati?
Kako to da je Amnesty International diljem svijeta javno spaljen na lomači kada je posredovao dokumente o zločinima ukrajinske vojske iako se radi o istini utemeljenoj na činjenicama? Čeka li i njih sudbina WikiLeaksa i Juliana Assangea koji čami u strogo čuvanom zatvoru Belmarsh i čeka izručenje u još gori američki, gdje mu prijeti 175 godina robije po zakonu o špijunaži iz Prvog svjetskog rata samo zato što se usudio objaviti golu činjeničnu istinu, stotine tisuća originalnih dokumenata u vlasništvu američke države koji svjedoče o ratnim zločinima i teroru te iste države nad civilima i djecom širom svijeta koje je, bez ikakvih činjenica, dokaza i utvrđene istine, označila kao teroriste?
Smrt Musku
Je li moguće da se na listi za odstrel našao i najbogatiji čovjek današnjice, Elon Musk, nakon što je na Twitteru objavio prijedloge za okončanje rata i upozorio da više osobno ne želi financirati Starlink internet kojim je omogućio Ukrajini da na bojnom polju opstane svo ovo vrijeme?
Dužnosnici Bidenove administracije raspravljaju o tome trebaju li SAD podvrgnuti neke od pothvata Elona Muska reviziji nacionalne sigurnosti, uključujući dogovor za Twitter Inc. I SpaceX-ovu satelitsku mrežu Starlink, kažu upućeni u tu problematiku. Američkim dužnosnicima postalo je neugodno zbog Muskove nedavne prijetnje da će prestati isporučivati Starlink satelitsku uslugu Ukrajini – rekao je da ga je to do sada stajalo 80 milijuna dolara – i onoga što vide kao njegov sve više prijateljski raspoloženi stav prema Rusiji nakon niza tweetova koje su opisali kao mirovne prijedloge povoljne za Vladimira Putina. Također su zabrinuti zbog njegovih planova da sa skupinom stranih investitora kupi Twitter, izvještava Bloomberg.
Je li moguće da perjanica liberalnog kapitalizma i najbogatija država na svijetu misli zabraniti jednu trgovinsku transakciju, kupnju online platforme, jer smatra da, do jučer sasvim pogodan kupac, štoviše najbogatiji Amerikanac i homo sapiens, ima neprihvatljivo „ruski prijateljski stav“? Ili se razlog možda krije u „skupini stranih ulagača“ koja je zabrinula Bidena, a u kojoj se nalazi i saudijski princ Alwaleed bin Talal, inače već godinama veliki dioničar Twittera, zbog činjenice da se američka saveznica Saudijska Arabija nedavno stavila na stranu Putina i s njim, u svom interesu, dogovorila količine i cijene nafte koju će isporučivati klijentima?
(https://twitter.com/duty2warn/status/1583425927622852608?ref_src=twsrc%5Etfw)
Ministarstvo istine
Drastična eskalacija internetske cenzure od početka rata u Ukrajini, uključujući i onu na Twitteru, baš kao i aktualno širenje protokola internetske cenzure koji su pripremani i prije nego li je rat počeo, nije iznenadilo one koji su, poput Caitlin Johnstone, obraćali pozornost na to što se zbiva. Pogotovo kad je Odjel za domovinsku sigurnost tajno osnovao Odbor za upravljanje dezinformacijama (Disinformation Governance Bord) koji su kritičari, razumljivo, nazvali po Orwellu Ministarstvom istine:
Narativni kontrolni centri poput Silicijske doline, novinskih medija i Hollywooda jednako su ključni za američku imperijalnu dominaciju kao i vojska. To što američka vlada razmišlja o intervenciji kako bi zaustavila kupnju internetske platforme jer nema povjerenja da će potencijalni vlasnik pouzdano unaprijediti američke informacijske interese, samo je posljednji pogled iza vela na imperijalni plan kontrole ljudskog razumijevanja i percepcije.
(https://caitlinjohnstone.substack.com/p/imperial-narrative-control-has-five)
Papa i Kremlj
Najzad, možemo li uskoro očekivati da će pod udar sankcija Bidenovog tajnovitog i svemoćnog Ministarstva istine, zbog svojih riječi koje su sadržajno, u usporedbi s Muskovim, još radikalnije i za američku nacionalnu sigurnost opasnije u iskazivanju „prijateljskog stava prema Rusiji“, dakle hoće li nas Bloomberg uskoro izvijestiti o tome da je dezinformacijom i ruskom propagandom proglašena knjiga koja uskoro izlazi iz tiska i čiji je naslov „Zahtijevam u ime Boga: zaustavite ludilo rata“, a čiji je autor papa Franjo?
Hoće li Papina oštra osuda proizvođača i trgovaca oružjem koji jedini zarađuju u ovom ratu, a zna se koji su se i čiji ratom u Ukrajini najviše obogatili, biti proglašena đavoljom rabotom još jednog plaćenika Kremlja? Hoće li neki algoritam programiran u Silicijskoj dolini takvo mišljenje označiti nepodobnim i neprovjerenim, da bi ga dežurni faktografi Facebooka skinuli s Vatikanskog zida jer ne odgovara Zuckerbergovim profesionalnim standardima, kojem, prema vlastitom priznanju, nije smetalo da u suradnji s FBI-em cenzurira laptop Huntera Bidena u žiži predsjedničke kampanje njegovog oca?
Ili će Papina tvrdnja biti proglašena činjenično neizmjerljivom?
Mir – ruski interes
Bilo kako bilo, u konačnici ni sama istina nema neku posebnu važnost, jer dođe li do (ipak preuranjenog) smaka svijeta, činjenicu tko je odgovoran za to neće imati tko izmjeriti. Naprosto nas neće biti. No, takav stav i zalaganje „utjecajnih osoba“, za pouzdane apologete imperija, poput Charlesa Davisa, ta „žurba za provedbom mira u Ukrajini služi ruskim interesima“, ta „razumljiva želja da se izbjegne nuklearni rat zapravo bi mogla učiniti svijet opasnijim“ jer bi takav presedan mogao poslužiti i drugim, manjim državama za atomsku ucjenu kako bi dobile neke svoje ratove!?
Tu tvrdnju da je „deeskalacija opasnost a agresivna eskalacija nuklearnog napada sigurnost“, koju kao preventivno djelovanje Zapada sada iznova zaziva i ukrajinski predsjednik Zelenski, Caitlin Johnstone naziva „najglupljom od svih glupih priča koje su kružile o američkom proxy ratu u Ukrajini“:
Oni koji najviše mrze Rusiju su oni koji utjelovljuju sve ono što tvrde da mrze u vezi s njom: svi su oni za rat, za cenzuru, za propagandu, za operacije patroliranja i podržavaju Ukrajinu u zabrani političkih stranaka i oporbenih medija. Oni su ono što tvrde da mrze. U međuvremenu, nama koji se protivimo tim stvarima rečeno je da se „preselimo u Rusiju“, iako smo mi ti koji zagovaramo navodne „zapadne vrijednosti“ za koje oni tvrde da ih podržavaju, a čine sve što mogu da ih potkopaju. Trebali biste se preseliti u Rusiju. Zapadna propaganda znači da se ljudi uvijek protive prošlom ratu, ali ne i sadašnjem. Izazivanje i održavanje američkog posredničkog rata u Ukrajini nije ništa etičnije od njihove invazije na Irak; to samo tako izgleda zbog propagande. Ukrajina nije dobar rat, to je samo trenutni rat.
Steadfast Noon
Teško je ovog 243. dana rata u Ukrajini, dok iz Rusije prijete nuklearnom odmazdom u slučaju napada na „svoj teritorij“, uključujući i prisvojeni ukrajinski, a NATO pod vodstvom SAD od 17. listopada održava u Europi svoju godišnju operaciju „Steadfast Noon“, čiji je jedini zadatak uvježbati vođenje nuklearnog rata protiv Rusije „trenažnim letovima“ s ne-nuklearnim članicama NATO iz baza u Belgiji, Nizozemskoj i nama najbližoj Italiji, gdje su nuklearne bombe uskladištene u Avianu i Ghedi kraj Brescie, ovu faktografsku raspravu o istini ne zaključiti upravo riječima Caitlin Johnstone:
„Najmoćnije oružje koje je Zapad dao Ukrajini nije HIMARS, to je američki propagandni stroj“.
A on u ovom trenutku juri u konačni obračun – High Noon.
(https://fas.org/blogs/security/2022/10/steadfast-noon-exercise-and-nuclear-modernization/)
Ilustracija: Mr. Fish Bombs Away
